evo me... ziva sam, donekle... malo me poneko izmucio, al znamo svi ne dam se ja...
znam, proslo je puno vremena otkad sam zadnji put nasla vremena za vas, pa tako i za sebe... al sad je konacno dosao cas, da se javim...
jedna mala isprika zas nisam ranije pisala je sto sam bila na piru kod seke pa tada nisam jednostavno stigla... pir je bio prekrasan, dosta tradicionalan... a sto je bilo najvaznije, vidjelo se da su oni sigurni u to, da je dobro to sto rade... Mozda vam stavim koju slikicu sljedecom prilikom...
sto je jos bilo.... hmmmm...? svasta, vidim da mi je u glavi kaos... sad kad sam prisiljena sloziti sto je sve bilo (napokon) i to sve nekako napisati tako preneseno i opcenito da se niko ne uvrijedi, shvatim da sam si predugo dopustila bjezati i tako poticala ovaj kaos, no sad je dosta...
odavde vjerojatno necete vise nista shvatiti...
znatjte da sam samo na prvi pogled naivna... ubiti puno sumljam, u sebe, u druge, svoje prijatelje i obitelj... ali, meni jednostavno nije lijepo iza svega samo vidjeti vraga... neko crnilo koje mi moze nastetiti... volim vidjeti svijetlo koje zraci iz ljudi, jer svako, koliko god zlo bio ima bar tracak svjetlosti u sebi... i znam, da i precesto padnem na nos, jer NE ZELIM vjerovati da su ljudi zlo, al hej, to SAM JA... takva sam... uzmi ili ostavi...
eto, i tebi se valjda moram zahvaliti... znam htio si me samo cuvati, jer si se brinuo, al imala sam osjecaj da ne mogu disat... ispricavam se da sam se tako grcevito borila protiv toga da me cuvas, al valjda moram raditi svoje vlastite pogreske... al ipak hvala na svemu sto si ikad napravio za mene... mozda se nasi putevi jos jednom sretnu... ali nasem prijasnjem odnosu moramo rec ZBOGOM...
moram u ovom postu jos nekome rec ZBOGOM... nisi ni bio toliko dio mog zivota, al lipo te je bilo upoznat...
hmmmm... i ima jos nesto cemu moram reci zbogom, to je slika jedne osobe... predugo sam se borila s tim.... upoznala sam te drugcijeg, al tu sliku tebe vise ne mogu zadrzati... nije vise realna... slomila se kao suha grancica... tako mi je strasno zao... trudila sam se, al moja duga porba da se vratim medu zive mi je pokazala da moram prihvatit tu promjenu... dargo mi je da si donekle ostao tu i da ponekad pokazes svoje staro (mozda i pravo) lice... ali onom starom moram rec ZBOGOM...
al nije bilo samo losih stvari...
nekako imam osjecaj da moram nekome rec DOBRODOSLA NAZAD... drago mi je da se nas odnos popravlja, bar se meni cini...
i moram hitno jos nesto rec... bubi, meni se cini da se nas odnos malo primijenio... nista strasno, al ono mrvicu je drugacije nego prije... moram priznat da sam se na pocetku strasno brinula, mislila sam da ces otici... znam glupa sam bila... al ta faza me je naucila da se ni na koga ne smim naviknuti... da moram uzivati svaki put kad nekog vidim... tnx... lav ju...
Ti si bila na mojoj strani ,samo ti
Kad mi je bilo najljepše
Kad mi je bilo najteže
Ti si bila ovdje na mome ramenu
Moj vjerni anđeo čuvar u dobru i u zlu...
Hvala ti i oprosti za sve
Ja nisam tebe vrijedan i ne zaslužujem te
Tek sad kad te nemam
Tek sada znam da si ti
Moja najveća ljubav i prijatelj najbolji
Hvala ti...
kuzis bubi???? 
pozdravljam svih koji me vole ovakva kakva sam... sa svim vrlinama i manama... s mojim ludostima, naivnoscu, smotanosti i mozda malo previse ljubavi... hahahahahahhaha....
znate sto???? idem se zabaviti... ajme sto to dobro zvuci...
Post je objavljen 10.08.2008. u 17:22 sati.