Iako nisi više moj, zahvalna san šta san te imala i upoznala i šta si mi bija najbolji prijatelj. Dani s tobon provedeni su mi najlipši u cilom životu, zauvik urezani u sićanje a i šta je bitnije…u srce. Ne mogu te zaboravit nikako i nikad ne želin iako me boliš... Da samo znaš kako ću se sad slomit kad odeš, opet ćeš me uništit, ubit me iznutra dokraja… Bija si predobar, a ja to nisan znala cijenit i sad eto… Al znaš šta, život je totalno nepravedan! Ona kuja koja ima sve na svitu ne zna to cijenit, nikad u životu nije zafalila za sve šta joj je darovano. A mi...koji nismo nikome zlo napravili, nas Bože tako kažnjavaš. Koji je smisao ovozemaljskoga života ako te cilo vrime prati patnja, bol, nesrića??!
Post je objavljen 10.08.2008. u 11:01 sati.