Dok su ga kamenovali, sv. Stjepan je molio i za Pavla
Događaj Pavlovog obraćenja stavlja pred nas neka razmišljanja i zaključke, koji nam mogu koristiti u osobnom životu i u radu s drugima.
Obraćenje je djelo Božje milosti. Ono je dar!
Svi mi imamo u susjedstvu i na radnom mjestu i u obitelji ljude, koji su se udaljili od Boga i koje bismo silno željeli vratiti na pravi put. Govorimo im, tumačimo, objašnjavamo, molimo, ali ne ide. Pa onda mislimo, moramo se još malo više potruditi. Pa opet ne ide. Onda smo razočarani što ih nismo uspjeli obratiti. Znam to iz osobnog iskustva.
Znanje i lijepe riječi neće nikoga obratiti. Treba govoriti, objašnjavati i poticati, ali to nije dovoljno. Ima ljudi koji sve znaju i bolje od nas, koji su studirali teologiju a opet ne vjeruju i ne obraćaju se Bogu. Presudni poticaj za obraćenje daje samo Bog. Obraćenje je čisti, nezasluženi dar Božji. Pavao je sve znao. Bio je dobro poučen i čuo je sve o Isusu, ali nije vjerovao sve do onog milosnog časa, kada ga je Bog dotaknuo. Isti čas, premda je oslijepio, Pavao je progledao i sve mu je postalo kristalno jasno i obratio se.
Vjerujemo da milosrdni Bog svakom čovjeku daje taj dar, ali kao i svaki dar, i taj se može odbiti, jer imamo slobodnu volju. Za dar obraćenja treba puno i ustrajno moliti. Sjetimo se samo sv. Monike i obraćenja njenog sina Augustina!
Samo Bog zna, nije li Pavlovom obraćenju pridonijela i molitva sv. Stjepana. Dok su ga kamenovali, Stjepan je molio za svoje ubojice. a u tom društvu ubojica bio je i sv. Pavao, čuvajući odjeću svjedoka i odobravajući ubojstvo.
Post je objavljen 10.08.2008. u 22:20 sati.