nju staviš pod jastuk
i okreneš se na bok.
iako mi je TV jutros krepao kao mačka, onako, starinski, iza plota,
iako sam pljuvao zube i želudac u kadu kasno noćas nakon politre whiskeya i samoće,
mislim da je to put navraćanja na stare neodsanjane snove
i da bih načinio veliku pogrešku kada bih sada odustao...
učinit ću sve da dobijem svoju njivu natopljenu zlatnim peludom obližnjih anđela.
večerat ću ribu iz konzerve uz vino od deset kuna,
a zatim na obali bosuta upijati kolaže neba koji podsjećaju na slike uspavanih pejzaža
iz vremena kada je poezija trpila kanone
i svojim metaforama ljubila pergamenu sve dok ekran praznine nije postao
ona slatka palimpsestna pustinja kojom prolaze pjesnici rubova...
35 minuta prije kraja ove priče stavljam završnu točku i smijem se. dobro dođe.
dobrobit je napojiti sveta grla na mutnim vodama poezije.
Post je objavljen 09.08.2008. u 18:55 sati.