...Kocija je iscezla,nestat ce i tramvaj,i neki berlinski cudak,pisac,dvadesetih godina dvadeset prvog stoljeca,pozeljevsi da opise nase vrijeme,potrazit ce u tehnickom muzeju stoljetni tramvaj,zut,nezgrapan,sa sjedistima ulegnutima na starinski nacin,u muzeju uniformi potrazit ce crnu,konduktersku uniformu sa sjajnim dugmetima-i dosavsi kuci,on ce opisati bivse berlinske ulice.Tada ce sve imati svoju vrijednost i tezinu,svaki detalj:i kondukterov novcanik,i reklama iznad prozora,i osobita tramvajska tresnja koju ce nasi praunuci mozda moci sebi predociti;sve ce biti oduhovljeno i opravdano starinom.Cini se da je u tome smisao spisateljske umjetnosti:opisati obicne stvari onako kako ce se one odraziti u ljubaznim zrcalima buducih vremena,nalaziti u njima onu mirisavu njeznost koju ce moci osjetiti samo nasi potomci u buducnosti,kada ce svaka sitnica nase svakidasnjice postati sama po sebi lijepom i praznicnom...
Post je objavljen 09.08.2008. u 15:35 sati.