Zaključila sam, nikad ga neću shvatit...
Do sada je sve išlo super, čuli bi se tu i tamo, svako dva dana i popričali kao u stara vremena, nevino i prijateljski.
Moji osjećaji prema njemu nisu se nešto drastično promijenili, samo za nijansu, ali u ovom slučaju i ta nijansa puno znači...
Ta nijansa predstavlja razliku između ljubavi i prijateljstva, bliskog prijateljstva.
Jednostavno sam prestala razmišljati o njemu na taj način.
Čuli smo se i jučer. On je išao vani u jedan klub, a ja sam radila kao hostesa do 12:00 i onda sam trebala s društvom u taj isti klub.
Ali mi cure smo ostale na radnom mjestu i zapile u tom klubu u kojem smo radile. Mobitel mi je bio isključen.
Da bi me jutros moje bivše najdraže napalo da ga ignoriram i odjebavam. I tada ja uključim mobitel i nađem...
tri poruke...
Gdje si?
Kad ćeš doć?
Zašto me ignoriraš?
Kao i uvjek, mali ne podnosi ignoriranje. I vidi se da mu je stalo, što god on tvrdio.
A onda mi je poćeo prodavat priću da ide na spoj s nekom curom...
jea rajt, isto kao i prošli put...
Srce, shvati, this is OVER...
Neću više dopustiti da me zaje*avaš!
Post je objavljen 09.08.2008. u 14:53 sati.