Na blagdan Uznesenja Gospodinovoga ili Božje lice čitamo evanđelje o tome kako je Isus poveo svoja tri učenika: Petra Jakova i Ivana na visoko brdo i preobrazio se pred njima. – Pokazao im je svoje Božansko lice. Tu su se ukazala dvojica prvaka Starog zavjeta: Mojsije i Ilija.
U današnjem prvom čitanju čuli smo kako je Ilija došao na Božje brdo Horeb, što je samo drugi naziv za Sinaj. Ilija bježi pred kraljem Ahabom i njegovom ženom pogankom Izabelom, koja je u Izrael donijela svoje običaje i vjeru. Ilija se oštro suprotstavio tim poganskim običajima. Kao revnitelj za čistu i nepatvorenu vjeru u jednoga Boga mora bježati pred osvetom kraljice Izabele i on bira sveto mjesto Božje prisutnosti - Horeb, na kojemu je Mojsije primio zapovijedi. Brdo koje je bilo svjedokom Saveza. Ilija je nakanio boraviti na Horebu četrdeset dana poput Mojsija. Sklonio se u pećinu kao i on. I gle: Gospodin ga poziva da iziđe. Da stane pred njim. Za razliku od ukazanja Mojsiju, kada je Gospodin govorio iz oblaka i kada su sijevale munje i vatra, sada je to samo kao predhodnica, jer Gospodin se Iliji ukazuje kroz šapat laganog i blagog lahora. Ilija, u strahu da ne ugleda lice Gospodnje, zakriljuje ga plaštem, jer se vjerovalo da niti jedan ljudski stvor ne bi mogao pogledati lice Božje i ostati živ.
Ilija je revnovao za Gospodina. Svoj je život stavio na kocku. Kada je svojom proročkom riječi sveo oganj s neba da pokaže nadmoć vjere u pravoga Boga nad pogastvom za koje je misionarila kraljica poganka – mora biježati iz vlastite domovine da spasi život. Satrt i umoran doživljuje ''zagrljaj Božje dobrote'' koju Gospodin ukazuje svome vjernom sluzi pošteđujući ga uobičajenih znakova svoje objave (theofanije); vatre, groma i potresa.
Ne samo največi starozavjetni prorok, Ilija je ujedno veliki uzor vjernosti Bogu.
Kakva je to vjera kada neki naši vjernici tvrde da više ne idu u crkvu od kada na misu dolaze bivši komunisti? To nije ni opravdanje, a kamoli vjera. Vjera je vijernost Gospodinu bez razlike na okolnosti. Ljubim li iskreno svoga Stvoritelja i Gospodina, tada ću mu biti vijeran uvijek i do kraja. Tada ću, ako ne prije, a ono na konačnom susretu s njime osjetiti ''zagrljaj njegove dobrote''.
Naša vjera nije jaka da bismo snagom te vjere mogli hodati po vodi. Petar je krenuo, išlo je dok nije posumnjao, odnosno, dok se nije prestrašio dubine mora i oluje koja je bijesnila.
Nama je hodati ne ponad dubina morskih, nego ponad provalija zla i grijeha vremena u kojemu živimo. Sigurnosti u vjeri nam nestaje. Ponekad se čini da se ruše temelji naše vjere u relativizmu, razvodnjenosti zasada Božjih zapovijedi i moralnih zakona, na koje kao da juriša cjelokupni svijet pakleni. Stoga i mi poput Petra u strahu vapijemo Gospodinu: Spasi nas! Spasi ovaj svijet od propasti, a nama daj vjere da ne budemo malovjerni i da ne sumnjamo; kako bismo bili tvoji učenici, jer, ''uistinu, ti si Sin Božji!'' Podaj nam ruku spasa Gospodine! Amen.
Molitva vjernika
Gospodinu uputimo svoje molitve da nam dade hrabrosti kako ne bismo sumnjali. Da nas učvrsti u vjeri kako bismo mu bili vjerni svjedoci na ovome svijetu.
1. Za tvoj narod izabrani, crkvu Kristovu; da ju ispuniš pouzdanjem vjere, kako bi ti u sigurnosti i slobodi služila. – Molimo te.
2. Pa svetog oca; da u ovim burnim vremenima vodi crkvu u luku spasenja. – Molimo te.
3. Za naše obitelji, crkve u malom; da ti budu vjerne i da im pomogneš kako bi prevladale teškoće i sumnje na koje nailaze. – Molimo te.
4. Za našu župsku zajednicu; da svaki njezin član bude nasljedovatelj nauka tvoga Sina i da bude sjvedokom vjere tamo gdije živi i radi. – Molimo te.
5. Za bolesne i nemoćne, siromašne i ojađene; da u tebi Gospodine nađu pomoć i utočište. – Molimo te.
6. Za naše mlade; da sa sigurnošću kroče pučinom vjere. – Molimo te.
7. Za naše pokojne; da ugledaju svjetlost vječnu. – Molimo te.
Primi, molimo Gospodine, ove naše molitve, ispuni naše vjerničke želje, koje ti prikazujemo po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Post je objavljen 09.08.2008. u 09:31 sati.