Noć puna tuge i snova
raskomadanih,
zgnječenih,
bačenih u eter,
groteskna noć puna utvara
spustila je svoje nevidljive ruke
kao bodeže,
kao trnje ruža
bez latica,
bez mirisa,
bez boja.
Njegova LJUBAV
izobličena do karikature,
ovijena ogrtačem žudnje,
skrivena u nesretnom treptaju oka,
utopljena u vinu,
groteskna ljubav
postade poriv
tom ekscentričnom
plesu emocija........
Inercija bijesa davala je
jednoj riječi snagu rafala
ubijala trenutke nježnosti i želje.
Ona zavolje tugu i tišinu
i unutarnja krvarenja,
zatvori pore da ne prosikću gnjevom
i stavi ljubav među kozmetiku
da suzama ne oda koliko je ranjena.
A noć je tutnjala
sukobom taština
Ona sakri ljepotu ukradene sreće
u torbu beskućnika
i na mokrom asfaltu
pod uličnim neonom
zgazi svoje već gaženo srce.....
Noć promjeni boju
beskrajem se prosu
ljubićasta kosa ljubavi
i Ona utonu u san.
i vidje dvije sjene
kako se ponovo sjedinjuju.
Post je objavljen 09.08.2008. u 04:58 sati.