Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/lavidatermina

Marketing

Manga spavacica, pretjerana sminka i pivo u ruci. Petak. A ja nastavljam moj strajk. Ne, necu izaci. Necu nikog nazvati. Procitala sam dva romana o Afganistanu. Druzila se sa zenama koje imaju vise snage nego svi ljudi koje znam zajedno. Sanjala sam da i ja bjezim preko nekih granica, gonjena strahom i zeljom za boljim zivotom. San i sjecanja se pomjesala.
Sama u stanu sedmicu dana. Slavim sedmicu dana samoce. Slavim sebe i sve svoje mane. Pasivnost. Neodlucnost. Pretjerana samokritika. Napravila sam rusvaj u stanu tome svemu u cast. Plesala. Slusala neke pjesme koje skoro da sam zaboravila, u cast svega sto sam u dvoje zaboravila biti.
Svirala sam klavir. Promjenila sijalicu u wc-u, sad vidim nesto kad cupam obrve. Gledala stare slike. Isla vidjeti mog dedu sto polako nestaje. Gledala sam stvari koje nisam kupila. Preljepe stikle sa cipkom. Oblacila se u sivo i maslinasto zeleno i razbijala sve sa crvenom torbom. Kosa mi je eksplozija. Stomak rupa. Pogledi u tramvaju plase.
Mislila sam reci bivsem: Uvjek cu te voljeti na neki nacin, i ako pukne i moja i tvoja veza mozda bi mogla probati ponovo. Iako znam da sve izmislja. Mislila sam reci Aidi da mi je zao zbog Hamse. Hamsa legenda. U turcina kurcina i druge provale. Mislila sam joj izjaviti saucesce. Hamsa, na klupi, krupna i troma, okruzena babama kojima je sefovala. Hamsi niko nista nije mogao. Hamsa je mrtva.
Ove sedmice sam prozivjela i Dansku i Holandiju i Spaniju i sve ratove i neke zemlje u kojima nikad nisam bila. Afganistan. Nemam gdje pobjeci. Pisala sam o usisivacima na poslu. Bit ce veliki clanak. Jedan bolje usisava ali je glasan dok drugi je slabiji ali ne zapinje za tepih. Pokusala sam se sjetiti kad sam zadnji put usisavala i smijala se sama sebi.
Kerstin ima velike plave oci, Lena je bila nekad jako ljepa, Nils ne prihvata starenje, Lars-Erik se boji moje zenstvenosti. Ja se kontrolisem, ne pricam previse jer znam da sto vise kazem vise cu odudarati. Ljepo je raditi, ici na posao svaki dan. Ljepo je ne zuriti i ne morati biti izvanredan svaki dan, pricati o vremenu. Ljepo je ne misliti previse o zivotu.
Zivjeti.


Post je objavljen 09.08.2008. u 01:07 sati.