Marketing
Praznik ljubavi
Praznik je ljubavi. Službeno. No sklonija sam neslužbenoj varijanti, mojoj osobnoj varijanti, kako je svaki dan praznik ljubavi.
Miles away from light at noon Total eclipse of the moon Many reasons to believe in life Just listen what it's telling you Come and have a look inside Total eclipse of the moon Don't be childish, don't be so cruel I'm feeling just lonely without… without you I can see the wide horizons But debts have to be paid Our ways will cross again someday Believe, and come back to you… I'll see you soon Time doesn't say hello Total eclipse of the moon Many nights in our lives before I was dreaming to be just beside… beside you Total eclipse of the moon… I'll see you soon . : : Enigma:: |
Ljubiti i biti ljubljen najispunjeniji je osjećaj koji čovjek može doživjeti. Ljubiti srcem, dušom, mislima i svakom porom tijela i doživjeti uzvraćenu ljubav, ono je zašto egzistiramo. Razlog našeg postojanja. Htjeli vi to priznati ili ne, ali upravo je ljubav ono što nas pokreće, motivira, daje snagu, inspiraciju...
I što kad vam ljubav nije uzvraćena? Kad vi ljubite svim srcem, svakom porom, svakim dahom, a druga strana nema taj osjećaj. Bar ne u cijelosti. Kada druga strana mjeri, traži materijalne dokaze, blokira svoje osjećaje, traži izgovore i izabere odlazak umjesto ostanka. Kada druga strana u sebi ne pronalazi ljubav. Ni za koga, pa ni za vas. Kada osjetite fizičku bol pokušavajući zatomiti svoje osjećaje, ne pokazivati svoju ljubav. Kada poželite da vas nema, da u jednom trenutku postanete dio vječnosti, zaborava i ništavila.
I što onda kada vam sve, baš sve govori da držite tu ljubav, da ju njegujete, da ju pustite na životu znajući da će doći dan kada će ona u osobi koju ljubite probuditi zrno ljubavi? Znate da će ta ljubav dobiti svoj sretan završetak, ali ne znate koliko će vremena proći, koliko ćete strpljenja morati imati, koliku ćete žrtvu morati prinijeti i koliko će vam snage trebati da izdržite. Što onda?
Znam, lakše bi bilo okrenuti se i otići, zanijekati sebe, uvjeriti se da vas iza ugla čeka nova ljubav novo iskustvo, nešto bolje i još veličanstvenije. Znam, lakše je, ali... uvijek taj ali...
Mozak se trudi, ali srce ne da...
Unatoč svemu, svim grubim riječima, boli, patnji i suzama, razdiranju unutrašnjosti, raspadu bića, unatoč želji racija za zaboravom, mirom i utjehom... unatoč svemu tome, moje biće je radosno. Spoznaja vječne ljubavi donosi smiraj, potvrđuje Nadu, ojačava Vjeru, blagoslivlja Ljubav. Molitva tka u nebesima zlatne niti ljubavi, samozatajno prebire riječi puštajući mom voljenom da sam pronađe put, želeći mu da i sam doživi ljubav bez granica s nadom da će uz njega i fizički ostati ljubav. Molitva izlazi iz mene znajući da ljubav nikada ne gubi, gradeći i jačajući ono najbitnije u meni, omogućavajući da moje zrno ljubavi živi dalje čekajući da se vulkan probudi. Samo za mene. Za vječnost. I za nas...
Slavite ljubav. Slavite ju svaki dan. Zaljubljenost je prolazna no ljubav je ono što ostaje. Zlatnim nitima zapisana u knjigu vječnosti...
Moja je ljubav toliko jaka da mi i samoj ponekad izgleda patetično. I sva ta borba, svi ti pokušaji da u sebi zatomim osjećaje, da se promijenim, ništa mi nije pomoglo. Odlučila sam joj se prepustiti u potpunosti, vjerovati joj i pustiti da samostalno odlučuje o mojoj sudbini. Nikad u životu se ovako nisam osjećaja, ovoliko voljela, ovoliko borila protiv same sebe i pokušavala pronaći drugi put. No niti jedan put, ma koliko ih probala, osim tog puta ljubavi, za mene nije ispravan. Stoga, ne ljutite se na mene na ovom patetičnom ogoljavanu do srži, hvala vam na vjernom praćenju i komentiranju, suosjećanju i podržavanju, na ljubavi koju ste mi pružili i koja mi puno znači. Moja je ljubav zaslužna za sve moje tekstove, za svako slovo napisano ovdje, za otvaranje mog srca i duše u potpunosti i stvaranja ovog kutka pa mi stoga ne zamjerite previše :)
Svojoj ljubavi šaljem puno osmjeha i srce puno oprosta i ljubavi obmotane šarenim papirom želje da što prije pronađeš ono o čemu sanjaš cijeli život. A ja ću svojim molitvama, srcem i mislima biti vječno uz tebe. Ne želim biti kamen o koji se spotičeš i teret koji te sputava, već lagano krilo koje Ti olakšava let prema cilju...
Odlazim lagano u sjenu, s pregrštom srebrnih kutijica za vas i najljepšim željama prema svima vama. Prepuštam vam svoju oazu da u njoj uživate i da ju njegujete umjesto mene i iz nje spoznate kako je predivno ljubiti punim srcem, iskreno i radosno. Ja odlazim pričekati totalnu pomrčinu mjeseca...
Post je objavljen 14.02.2005. u 10:22 sati.