Marketing
Recept za najslađi ljubavni užitak
Otkad su tvoje misli ušetale u moj život, ništa više nije isto.
Miris kao da poprima veći entuzijazam nego prije,
a ono kucanje srca kad si u blizini je nešto bez čega ne bih mogla dalje.
Možda mi nisi blizu, možda te ne viđam stalno, ali
volim te osjećati kraj sebe, volim tvoje misli stapati sa svojima
ili čak osjećati tvoje prisustvo u mom svijetu.
Ti si onaj koji me mjesecima čuvao od patnje,
danima osmijehom radovao i uvijek znao reći
pravu riječ u pravom trenutku.
Ljubav me oduvijek očaravala, oduvijek sam je voljela osjetiti
i znati kako srce kuca kad je ljubav prisutna.
Hvala ti što si mi to omogućio,
hvala za svaki proveden trenutak s tobom,
hvala za svaki dobar osjećaj,
hvala za svaku toplu riječ,
za svako ohrabrenje,
za svaki poljubac,
za svaki pogled,
za svaki razgovor i
hvala što jesi tu, što postojiš.
Teško je prolaziti životom sam,
teško je živjeti bez ikoga.
Ljubav je kao leptir, sleti kad je najmanje očekujemo,
ponekad živi kratko, ponekad dugo, ali obiđe sva srca jednakom
brzinom.
Ne može se ljubav bacati, niti odbijati, ne možemo je prezirati
ili suviše hvaliti.
Ona je jednostavno sve što čovjek u životu postane,
sve što čovjek jest i što želi biti.
Sretna sam što si baš Ti dio mog života i dio moje ljubavi.
Volim tvoj miris, obilježava tvoje stanje, volim tvoj osmijeh,
osjećam ga na daljine.
Volim sve što životna ljubav može pružiti.
Htjela bih ti pokazati sve što mogu i hoću,
sve što bih ti htjela dati i pružiti.
Ljubav je toliko velika da ne stane čak niti u pjesmu,
kada bih je pisala na papiru koji nema granica, ne bi stala.
Ljubav je dobra, mirna, draga, brza, spora, mirisna, morska,
kopnena, duga, kratka, ali uvijek je ljubav.
Bez obzira na to u kakvom obliku se pojavila.
Ne bih mogla riječima izreći svoju ljubav prema tebi,
ne bih je mogla prepisati iz bilo koje kajdanke pa ti je
otpjevati kao dijete, ne bih je čak ukrala starome pjesniku
iz pjesmarice ili oduzela koji stih kakvoj pjesmi starih davnina.
Mogla bih ti je samo pokazati, dokazivati i pokazivati godinama,
a ono što je najslađe je to da bi ona uvijek bila ista, nepromijenjena.
Svaki put bi mi kucalo srce, svaki put bih dobila najljepši osmijeh na lice,
svaki put bih te jedva čekala zagrliti i svaki put bih znala da si ti onaj kojeg čekam.
Bila bi uvijek ista jer bi uvijek imala toliku količinu dovoljnu da te očaram,
a opet dovoljnu da dobiš želju za drugim putem.
Kažu da otrov dolazi u malim bočicama.
Rekla bih samo da je moj otrov ljubav,
da mi treba više doza dnevno,
da sam ovisna o njoj,
da ne mogu bez nje,
da bih je nakupovala za čitavu vječnost
tako da ne bih trebala u dućan po novu,
za slučaj da nestane
i da bih uvijek znala kako je uzeti,
polako, sa osmijehom, malim srcem,
velikom dušom i sa voljenom osobom
kojoj bi taj otrov imao isti okus kao i meni.
Tad bih znala koliko je ta ljubav jaka
i opet bih iznova čekala da uzmem novu dozu
tog slatkog otrova.
Ne znam bih li bilo dovoljno kupovati nove bočice, ali
znam da sam sa tobom naučila način kako sama spraviti svoju
dozu.
Komad srca, malo osmijeha, pokoja suza,
poljubac, zagrljaj, miris, more,
malo uzbuđujućeg šećera,
zlatna nit sreće, želja za idućim putem,
pokoja pjesma i sve to dobro promiješati dok ne
postane crveno poput ruže, a zatim
popiti kap po kap sa osmijehom da bi
se uvijek mogli sjećati kakav je osjećaj
piti je u malim količinama,
ali najvećeg mogućeg učinka.
Dragi moji, danas je mom dragom rođendan, eto ovo je moj način čestitke, ali ne samo njemu, svima vama za ljubav. Hvala vam za sve.
Barbara.
Post je objavljen 08.08.2008. u 21:47 sati.