Marketing
Lugar Merton
Kako je poznato, u Gethsemaniju imamo kojih trideset jutara terena opasana zidom -ne toliko da njime zatvaramo monahe koliko zato da spriječimo izvanjske lutalice. S onu stranu zida nalaze se naše farme, polja i šume. Sama šuma proteže se nekoliko stotina jutara -što je idealna prilika za šutljivu komunikaciju s »Bogom prirode«. Naš je sv. Bernard običavao reći: »Jednako ili više naučim od potoka koji teku ... negoli od knjiga što mi god one reku.«
Fr. Louis je tu šumu silno volio. Šetnjom kroz pošumljene doline ostvarivao je ravnotežu u svome monaškom danu. Priroda je imala veliko značenje u njegovu samostanskom životu pa je uvijek nalazio načina da u njoj provede dio svog vremena. U prirodi je lako otkrivao Boga, a on joj je uzvraćao zahvalnošću tako što ju je nastojao upoznati i o njoj se brinuti. I dobro je šumu upoznao: mogao je točno identificirati svaku pojavu života divljine.
Ja sam osobno nikad nisam nalazio prigovora toj pravoj monaškoj atmosferi u šumi. Ali u vrijeme jedne takve vizitacije neki se »legalistički nastrojeni« monah potužio da imade monaha koji »izlaze na šetnju izvan klauzure«. Na svršetku vizitacije dolazi vizitator k opatu s »popisom« svih točaka koje valja »ispraviti«. Kako je Fr. Louis tada bio tumač, bio je kraj mene da jamči jesam li ispravno razumio svaku »točku«.
Vizitator je, došavši do one krucijalne točke, rekao: »Mi monasi moramo živjeti u klauzuri. Stoga ne treba da izlazimo u šumu, izvan klauzure.«
Meni je to osobno bilo prilično svejedno, jer za sebe gotovo nisam imao vremena s onih 270 monaha okolo sebe. Ali mi je bilo poznato koliko su one šetnje bile drage Fr. Louisu. Malko je zadrhtao, ali ni riječi nije rekao, a obraz mu je pocrvenio i oči se napunile suzama. Vidjelo se kako mu je ta »vježba« bila draga, i sad mu se ona -na temelju zakona- uskraćuje! U glavi su mi se vrzle mnoge misli, ali sam zaključio da se u taj čas ne valja prepirati.
O šumi nisam prestao misliti . . . Potreban je netko tko će našu šumu nadgledati, da se iz nje odnose srušena stabla, da budu označena stabla za sječu, itd. Tko bi za taj posao mogao biti upućeniji i vještiji od Fr. Louisa i njegovih brojnih novaka? Tako će, »vršeći svoju dužnost nadglednika šume«, imati uvijek slobodan, legitiman i »poslušnošću blagoslovljen« pristup u šumu.
Kad je k meni došao u običajni tjedni posjet, govorio sam mu o svome naumu. Rekoh mu da ću potanko pisati vizitatoru i objasniti sve zajednici tako da će svi shvatiti. Kakva li je na to sreća i zahvalnost zasjala iz njegovih očiju!
James Fox o Fr. Louisu (Thomasu Mertonu)
Post je objavljen 09.08.2008. u 06:03 sati.