Marketing
kao da sve pocinje ispocetka...opet sam zaljubljena,a znam da sam te negdje u meduvremenu bila preboloila....
Dvije godine 8.8.08.
Proslo je skoro dvije godine.Dvije godine suza i tjesenja da ces mozda jednom me primjetiti,a bilo je previse glupo priznati da te volim.Koliko sam puta stajala satima ispred tvoje zgrade,cekala tvoje lice da se pojavi.Koliko sam puta plakala jer me nisi pozdravio na ulici,a onda se smijala kad bi mi poslao poruku.Zelio si biti moj prijatelj,a ja sam kao luda bjezala uvijek na suprotnu stranu ulice,uvijek ondje gdje nisi ti,a toliko sam te zeljela.
Proslo je skoro dvije godine,bilo mi je tako tesko odvojiti se od tebe kad je ljeto pocelo makar ni nismo toliko vremena provodili zajedno.Plakala sam danima,nisam izlazlila iz kreveta,godina i pol dana prosla je tako brzo,nisam se ni okrenula,jednostavno sam ju prespavala.Otputovala sam na drugi kraj zemlje,tamo sam nasla nekoga za koga sam mislila da moze pomoci,na neki nacin i je.
Nisam plakala kad sam se vracala,nisam jer sam si govorila u bradu da sam jaka,da vise nije kao prije,da cu ovoga puta to moci.I te veceri,opet nakon puno godina izasla sam van,ali ne zbog tebe.Tvoje oci previse su se zadrzavale na meni,tvoje ruke previse su me dodirivale,a sutradan...bila sam glupa.Sutradan sam izasla sama s tobom makar su mi rekli da to ne radim,makar su mi sto puta rekli da ne mogu tako,da ne mogu jos dvije godine potrositi na tebe,a ja sam otisla.
Proslo je skoro dvije godine i ja sam mogla reci da sam te prebolila,a onda si me poljubio,a ja sam se kao zadnja glupaca nasla na koljenima,opet u suzama.Jesam li tada bila sama?Moje oci trazile su utjehu u tvojima,jos uvjek traze,ne znam koga zavaravam.Topim se pod tvojim rukama,a ne mogu uzivati jer znam da je ovo mozda posljedinji put da me ljubis,tako svake veceri.I dok se topim pod tvojim rukama,osjecam tvoj dah na vratu svaki put se zapitam kako je doslo do ovoga,kako sam se nasla ovdje,bas s tobom.
26.7.necu zaboraviti.Necu zaboraviti kako sam mucala i tresla se,kako su mi noge kao od gume same isle u tvom smjeru,uvlacile me u onu ulicu gdje je bio miris tvog parfema,a zasto?Pa ja sam te prebolila.Koliko sam ti to puta ponavljala onog dana kada sam ispraznila svoju kutiju srece,kada sam sarene bomboncice gutala jednan po jedan,a onda kad su me probudili jedva znala za sebe,jedva stajala na nogama.To nije bilo zbog tebe govorila sam si,ne zbog tebe jer tebe sam prebolila.Zbog cega se to onda dogodilo?Zasto sam sama sebe dovela u provaliju iz koje nema povratka,zasto me koza pekla,a suze isle nekontrolirano,zasto?
Proslo je skoro dvije godine,a ja umjesto da sam se vani zabavljala,ja sam cekala da ti prodes,ja sam cekala da ugledam te tvoje oci i slucajno u prolazu ti dotaknem ruku,a sada,sada je ta ruka na mom struku.Tvoj obraz na mome,a ona ruka koju sam toliko htjela dotaknut u prolazu u mojoj je ruci,kako se to dogodilo?
Proslo je skoro dvije godine,mozda patim malo manje nego prije,ali jos uvijek patim,jos uvijek placem jer samo cekam da me odgurnes i kazes ovo vise nejde.Zato se drzim daleko,sutim kad trebam govorit,nista ti ne kazem,tresem se i mucam,bojim se sada vise nego ikada prije.
Sto ce biti kada se to dogodi?Sto ce biti kada se okrenes i odes bez pozdrava,bez poljubca za laku noc?sto cu onda?pokusat cu biti jaka,pokusat cu ne plakati.Necu se gubiti u tvojim ocima i hvatat zrak na spomen tvoga imena.Ne necu.
ana wrati se......
Post je objavljen 08.08.2008. u 18:53 sati.