Maštam da se zauvijek družim s desetogodišnjakinjama
da napravim voćnog ježa autističnom djetetu
pojedem ljubavnikovu ruku
te nitko da me ne porazi u znanju o oružju, graditeljstvu i sportu.
Zamišljam kako bi bilo nazvati hitnu i čuti muziku za zabavljanje dok se čeka odgovor na poziv
da otmičaru strgam vitalne dijelove nakon što me naivno odvezao
kako bi u paklu gorile vruće žene
veliku odgovornost oko brige za posuđene orhideje.
Razmišljam je li nesposobnost ne moći čitati više od deset strana Orkanskih visova u jednom satu
hoće li se se uplašiti onaj kome sam rekla da bi mu podlaktice dobro izgledale pečene
o drugačijem načinu života
i o miru u lovu.
Post je objavljen 08.08.2008. u 13:47 sati.