Često se noću desi da ne mogu spavati..da nemam snage ni samo ležati na krevetu.
Kao da kroz mene prolaze žmarci,kao da sitni insekti hodaju po mome tijelu i žele me uništiti.
U zadnje vrijeme mrzim noć.
Onaj dio kad moram otići u sobu i zaspati.
Jedva dočekam jutro.
I kao da sam stalno budna,kao da ni na tren ne usnim,iako se trudim držati oči zatvorenim.
Možda to ima veze sa crnom mačkom zelenih očiju koju,onda kad napokon usnim,sanjam...a bojim se
Osjećam veliku nesigurnost u očima svojim...
Zamišljam stvari koje imaju veze s bićem tvojim...
Umišljam toliko toga.
Umišljam.
Postoje trenuci kada prekinem to razmišljanje o glupostima,ali nakon nekog vremena opet nastavljam.
A sve je to zato što sam te previše zavoljela,i bojim se da ću te izgubiti.
Znam samo da postajem ono što nikad nisam željela biti.
Postajem nesigurna.
Bojim se da će tvoje biće jednom prestati me zvati svojim.
Možda zbog toga ne spavam...možda zbog toga mojim tijelom prolaze žmarci.
Želim da me razuvjeriš,i da mi pomogneš da zaspim.A kad uspiješ...Obećavam,promijeniću se...vratiću onu djevojku u sebi koju sam ti namijenila.
Volim te!
Post je objavljen 08.08.2008. u 09:05 sati.