"Vjerujem u Boga, ali u crkvu ne idem i Crkva mi ne treba! "
"Isus Krist je jedno, a Crkva sasvim nešto drugo" - koliko puta sam to već čula. U zadnjih petnaestak godina takvo razmišljanje postalo je moderno! Pokušava se svima nametnuti kao ispravan način razmišljanja suvremenog čovjeka. Ja sam vjernik ali ne trebam Crkvu! Čuje se to iz ustiju i intelektualaca i sasvim običnih malih ljudi, a i jedni i drugi smatraju se dobrim vjernicima.
Prepreka takvom razmišljanju opet je naš sv. Pavao. On govori i dokazuje sasvim nešto drugo: Crkva i Krist su jedno!
Kod svog čudesnog i iznenadnog obraćenja čuo je samog Isusa kako mu govori: Savle, Savle, zašto me progoniš? (Dj 9,4). Tim riječima Isus se jasno identificirao sa svojim učenicima. Tko njih progoni, progoni i njega. Tu je savršeno izraženo jedinstvo koje vlada između Isusa i njegovih vjernika okupljenih u Crkvu. Na tim je riječima Pavao izradio svoj jedinstveni nauk o mističnom tijelu Kristovu.
Biblijski, dakle, gledano, nema dileme između Krista i Crkve. Crkva je mistično Tijelo Kristovo a mi smo udovi tog tijela. Zato se Crkvu ne može odijeliti od Krista niti je se može isključiti iz vjerničkog života.
Crkva kao božanska ustanova je sveta i nedodirljiva, što ne znači da su nedodirljivi i grijesi crkvenih ljudi i vjernika. Protiv grijeha trebamo ratovati, a ne protiv Crkve!
Post je objavljen 08.08.2008. u 22:07 sati.