Marketing
Can't stop walking backwards...
Kao što većina vas koji prate ovaj blog zna, ja sam u stalnoj potrazi za ljubavi. Isto tako većina koja prati ovaj blog će lako zaključiti da moja potraga u zadnjih 5 godina i više nego često nije urodila plodom.Ili pak je, ali sa pogrešnim ljudima. Hmm. I što onda čovjek da napravi kada svaki korak koji treba predstavljati korak naprijed predstavlja zapravo korak natrag? Ili korak natrag ili se ne pomaknem ni centimetra. Ostajem na istom. E pa tako se ja osjećam u zadnje vrijeme. Nisam pisao o jednome dečku sa kojime se već dulje vrijeme viđam na kavicama. Bio je to jedan od onih pokušaja: ajde idi vidi pa što bude. I bio je pun pogodak. Dečko je bio nervozniji od mene naočigled. Ali smirio se kad smo napokon sjeli i popričali uz kavu u jednom mirnom zagrebačkom bircu. Jako mi se svidio na prvi pogled. Svidio mi se zato jer ima samo 18 godina a nevjerojatno me stavovima podsjeća na mene. Užasno je zrel i zna što traži. A isto tražim i ja: sigurnost, povjerenje, iskrenost... Ukratko - ljubav. I tako viđali smo se zbilja intenzivno dva tjedna i starci su se lagano počeli pitat da li opet imam nekog dečka na što sam ja stalno odgovarao da nemam. Jer i nemam. On mi je bio frend. Svaki put kad bi se vidjeli imali bi o čemu pričati i svaki put bi pričali o nečemu novome. Svaki put jednako intenzivno i sa jednakim zanimanjem. Dečko mi se sviđao sve više. Onda je došlo vrijeme da ja odem na 10 dana na more. Iskreno, bilo me malo strah da ne upozna nekog zgodnijeg i zanimljivijeg od mene u tom vremenskom roku iako sam znao da mu se ja jako sviđam i kao osoba i fizički. Nismo bili u vezi ali svejedno bih bio ljubomoran da upozna nekog pa da se i sa tim nekim počne kao i sa mnom intenzivno družiti. Mislim da bi propao u zemlju. Ali to se nije desilo. Išao je na jednu kavu, ali ništa posebno. Po njegovoj priči. I tako, nakon mog povratka, nastavili smo se i dalje intenzivno družiti. Ovaj put su moji starci ostali na moru i ostavili mene doma samog 20 dana. To je bila idealna prilika da ga pozovem kod sebe doma i možda započnem nešto sa tim dečkom. I tako, sa oklijevanjem sam ga pozvao da gledamo film iako smo ja mislim oboje znali da mi to definitivno nije bilo u cilju. I uglavnom, bez pogovora je pristao. Poželio sam vrištati od sreće iako sam se suzdržao čisto da održim imidž lagano zainteresiranog ali cool dečka. Došao je i taj dan. Sve je prošlo lijepo i opušteno dok se on nije izvalio na moj krevet i pohvalio ga kako je lijep, velik i tvrd. Hehehe! Izvalio se i ja sam upalio film. I bilo mi je sad bed leć kraj njega u startu, ali zbilja nije bilo smisla da on leži a ja sjedim do njega. Rekao sam mu da ću se leći iza njega i da ga neću zlostavljati. Čisto iz šale. Hmmm... Kako sam bio u krivu. Prvo sam ga malo masirao jer je to i tražio. Svaki put kada bi mu stisnuo rame je zatvarao oči od užitka. No, meni je dopizdilo masiranje jer sam ga dosta dugo masirao. Umirio sam se no on je tada stavio glavu blizu mojih usta. Njegovo uho mi je bilo na dohvat usana. I prvo sam nonšalantno prislonio usne na uho ne mičući ih uopće. No, kada sam ih jednom otvorio i počeo se igrati jezikom po njegovom uhu dečko je potpuno poludio. I tako, znate kako se kaže - one thing led to another... Uglavnom, da skratim priču i poštedim vas sitnih detalja, proveo sam predivno nedjeljno popodne. I iako je bilo prekrasno, ostavilo je nešto visjeti u zraku. Da li smo kao sada skupa ili ne jer on je rekao da se ne ševi sve dok nije u vezi. Sada se to desilo i ostao je zbunjen. Ostalo je to visjeti u zraku sve dok nismo popričali na MSNu gdje smo zajedno utvrdili situaciju. Ma koliko ja god želio da mi budemo u vezi jer mi dečko zbilja odgovara u svakom mogućem smislu, to neće biti tako lako. Naime, on još ide u srednju i gimnazija je što znači da mora jako puno učiti i da mora proći s 5 da ne mora na maturu. I prije mi je pričao da kad ima školu da mu je samo ona bitna i na prvom mjestu. To je ok i razumijem. Govorio je kako bi eventualno vremena imao vikendom kada bi isto morao učiti jer gimnazija je gimnazija. Nakon nekoliko ponavljanja i meni je iz kurca u glavu puknulo da bi to zbilja bilo besmisleno i teško. Jer, ne želim da mi se opet veza svede na kavice i neka kvazi viđanja po gradu a bez imalo zajedničkih intimnih trenutaka. To mi ne treba i to ne želim. A i ne želim upropastiti savršeno prijateljstvo nečim kratkim što može završiti bilo kada jer znam da će meni kad tad dopizditi ne viđati dečka nasamo. Desilo mi se prije sa Dismissedom (ako me pratite dobro znate o čemu pričam) i ne želim ponovno tu istu situaciju. Tako da sam prvo zaplakao kada sam shvatio da neće biti ništa od naše veze, a zatim otišao spavati nadajući se da će sutra donijeti nekakvo smirenje u mojoj glavi. I jest. Bar malo. Nakon tog prvog puta smo se vidjeli još jednom (u utorak) i bilo je još bolje. Ali odluka ostaje ista. Mislite da me unatoč odluci ne boli bar malo kada spomene da misli ići na kavu sa nekim frajerom sa GayRomea? Naravno da me boli. Ali se pomirim sa činjenicom da niš od toga. Tako da ćemo se nastaviti družiti i uživati jedno sa drugim iako nismo u vezi. I taj naš odnos nikada ne bih počastio nazivom 'fuck-buddy' jer on je puno vrijedniji od običnog fuck buddyja. On mi je nekakav wannabe dečko/enjoy buddy. Da. Enjoy buddy. Eto nove definicije odnosa u kojem dvije osobe uživaju u tome koliko si pašu i fizički i psihićki te u njihovom odnosu postoji malo više od obične privlačnosti. To je moj enjoy buddy. Ali mi to nikako ne olakšava situaciju. I dalje sam sam. I dalje nemam nekoga sa kime želim provesti što više vremena i dati mu cijelog sebe. I dalje tražim. I dalje samo mislim da su ljudi koji mi se javljaju jeftini klonovi profila u kojemu piše Searching for: Sexdate. Naravno, nađe se neka iznimka ali sam postao toliko sumnjičav prema iznimkama. Uvijek mislim da postoji neka caka. A i zante li što je najgore? Postoji. UVIJEK POSTOJI. I tako, možda ne hodam unatrag, ali definitivno sam ostao zaleđen na mjestu. Tko će me uzet za ruku i povest unaprijed - to ćemo tek vidjeti.
Post je objavljen 07.08.2008. u 18:49 sati.