Marketing
SILVESTAR.......................................
Njegov kutak i pisma djevojke, Sandre......
Kako se približava njegov rođendan postaje svake sekunde sve teži kamen koji pritišće moje srce,
kako bih volio organizirati feštu na Kečolandu, koji sam ionako posvetio njemu, no život bijaše okrutan.
Uzeli su nam ga sa nepunih 17 godina. Ostaju nam stvari, pisma , ostaje nam njegova soba, u novoj kući, u koju nikada nije kročio tjelom, ali prisutan je svake sekunde.on je tu!
Njegova jastučnica , njegove knjige, teke , košulje sve je njegovo tu!
Pismo!
Posvećeno mrtvoj ljubavi
Otišao si.Ostavio me samu,uplakanu, izgubljenu. Bez tvog ni moj život nema smisla.
Pogledam, osvrnem se oko sebe i sve što vidim su uspomene,uspomene na tebe
uspomene na nas.
Kad bi samo znao kako se osječam prazno, hladno, napušteno, kako se osvrčem na svakom
koraku u nadi da ću te ugledati makar na tren..Samo na tren.
To je sve što tražim.Dodir tvoj nježan i tako blag ostvario bi moje želje.
Da si kraj mene, da me zagrliš u trenu kada mi je to napotrebnije.Ali ne to su samo moji snovi
koji se ostvariti nikada neće, jer ti si daleko, daleko od mene i mojih maštanja.
Daleko, putuješ plavim hodnicima ljubavi. Oni te zovu i ti im pružaš ruke. I više se nečeš vratiti.
Ostat ćeš u daljini zauvijek. Izgubljen bez mene i ja bez tebe.
Volim te
Sandra
(kraj pisma)
imao je nepunih 17 godina.
Mnogi prijatelji ,poznanici ili ne mogu ili ne žele razumjeti, kada nam savjetuju da bi trebali maknuti , pokloniti
valjda i baciti njegove stvari,Ma kako da bacimo ? valjda i ovo pismo njegove prve ljubavi, da bacimo
košulje koje još za nas imaju njegov miris, da bacimo teke , koje je on svojom rukom ispisao, knjige koje je čitao dirao
jastučnicu na koj je držao svoju glavu u koju smo mama i ja istočili hektolitre suza grleći ga kao da je on tu.
Neka čitaju blog "Stelina mama" pa valjda budu razumjeli zašto to sve čuvamo, Jer to Stelina mama sigurno razumije,
ako već i ne razumiju barem neka šute.ON je u meni i kada plačem i kada pjevam, smijem se ili spavam on je tu uvijek i zauvjek, kao i njegove stvari.
Ovo pišem jer to mi je ventil inaće bih eksplodirao sory!!!
Za 5 dana mu je rođendan, a u to vrijeme oko toga datuma dobiva svog prvog nećaka , i za njega kada odraste
biti će podsjetnik da je imao ujaka kojeg nije nikada neće vidjeti.
Ovih dana biti će teško, pomješani osječaji tuge za Silviom, radost zbog rođenja, unuka, suze tuge ,,,suze radosnice
neznam dali mogu to sve prebroditi!
soryyyyyyyyy
Post je objavljen 07.08.2008. u 15:15 sati.