sinoć sam se vratila s mora. zadnjih par dana sam se stvarno odmorila, trebalo mi je to, pobjeć iz grada i zavuć se u osamu. cjelodnevno izležavanje uz lagano štivo, slabašan zvuk gitare preko strganih slušalica, sunčanje golih sisa na stijeni bogu iza nogu. no people around.. tak je to bilo, prekrasno. onako kako sam htjela. iako, ne znam koliko je bilo pametno ostati sama sa sobom i svojim mislima zasićenih tiborom. previše sam se predala maštanju. i slušanju rundeka do besvijesti. da bar mogu reći da sam ga tijekom opuštajućeg odmora zaboravila, no radnja mozga mi se svodila na osnovne motoričke funkcije i razmišljanje o divljem jebanju s njim na apsolutno svakom kamenu kraj kojeg sam prošla.
besane noći. miris soli i mokri snovi o tiboru.
ne, nisam ga pozvala na kavu! to bi bio završni udarac mom već posrnulom ponosu. moj odnos prema njemu već lagano postaje bolestan, uostalom, odnos ne postoji nigde osim u mojoj glavi. zaluđenost. fiksacija.
ne... ne želim dane provoditi razmišljajući o nekom tko se vjerojatno pokušava prisjetiti kako se zovem kad me vidi! hmm..poznata si mi, mi se znamo od nekud?
Post je objavljen 07.08.2008. u 15:07 sati.