Harmonika je istrument sa piskovima, mjehovima i dva manu ala - lijevi sa dugmetima a desni sa klavirskim tipkama.
Ime ja dobila od njemačke riječi "akkord" (accordion) i prvi puta je predstavljena u Beču, gdje su je napravili Cyrillus Demian i sinovi 1829. godine.
Harmonika se nosi na ramenima na dva remena i stoji na prsima svirača. Zrak se posebnim dugmetom na lijevom manualu može ispuštati iz mjeha, a dok se ne svira mijeh je zatvoren s donje i gornje strane remenima. Harmonika je u širokoj upotrebi i kod amatera i kod profesionalaca, kao solo instrument i u orkestrima i sastavima, i u narodnoj glazbi. Upotrebljavali su je i vrhunski kompozitori, tako da ju je Čajkovski uključio u orkestralnu suitu 1883. godine, Berg u svoju operu "Wozzeck" 1925. godine, i Prokofjev u kantati 1936. godine.
Moderna harmonika sastoji se od dvije ploče povezane s mjehom. Za razliku od koncertine, sličnog instrumenta, na desnoj ploči (manualu) smjestile su se klavirske tipke koje sviraju melodiju, a na lijevoj basovi.
Čelični piskovi zakovicama su pričvršćeni na drvene pločice na izdubijena mjesta ispod njih, stoje u redovima, svaki red je zbor uniformirano ugođenih piskova (četiri, ponekad pet). Ovisno o veličini instrumenta, može imati od 22 do 45 klavirskih tipki.
Ploča sa bas ovima također ima različiti broj basova, tako da postoje harmonike sa 8,12,24,32,36,48,60,72,80,96 ili 120 basova. Složeni su u paralelne, vertikalne nizove, od kojih svaki proizvodi određeni tip basa. Harmonika ima registre na desnom manu alu, a veći instrumenti imaju i na lijevom.



Tečajevi harmonike Glazbenog studija Cerovac započinju ponovo 1.rujna. Program tečajeva možete pogledati ako kliknete na riječ"harmonika" na lijevoj strani bloga.
Post je objavljen 08.08.2008. u 07:00 sati.