Marketing
if I smile and don't believe, soon I know I'll wake from this dream
They said you're in a coma
Fighting for your life
They gave you no chance to live
But we still stood by your side
You fought as long as you could
But I guess it was just your time to go
I just wanted you to know that we still love you
Our lives will never be the same
Every time we enter the classroom
We'll hope you'll be there
But I know you never will
You took a piece of us along
And we'll miss you forever
rest in piece...my friend
SLAVONSKI BROD – U kliničkom bolničkom centru "Dubrava" u srijedu je u jutarnjim satima od posljedica ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći preminuo Karlo Plazanić (15), jedan od najnadarenijih tenisača ne samo u Slavonskom Brodu nego i u Hrvatskoj.
Nesreća se dogodila u ponedjeljak u 13.55 sati. Karlo je, kako doznajemo sa svojim prijateljem Nikolom Ćubel (16) (policija nije navela ni incijale, nap.a.) krenuo u vožnju mopedom. U ulici Košarevac vozeći prema brdu iz suprotnog smjera naišao je kamion marke "MAN" kojim je upravljao 61-godišnjak. Prilikom mimoilaženja s teretnim vozilom Karlo je uslijed neprilagođene brzine izgubio nadzor nad Vespom, te je prednjim lijevim dijelom motocikla udario u stražnji lijevi dio teretnog vozila. Od posljedica udara Karlo i Nikola, koji su imali zaštitne kacige, pali su u odvodni kanal. Dok je Nikola Ćubel, inače nogometaš u NK u Perkovcima, zadržan na liječenju u brodskoj Općoj bolnici Karlo Plazanić s teškim je i po život opasnim ozljedama prebačen u zagrebačku Dubravu gdje je nažalost jutros u 9.10 podlegao.
U Teniskom klubu Brod, gdje je Karlo trenirao od svoje 6 godine vladaju šok i nevjerica. – Bio je to krasan dečko, jedan od najtalentiranijih tenisača koji je osvojio 50-ak turnira a u svojoj je kategoriji bio prvi na hrvatskoj teniskoj ljestvici. Prošle je godine, nakon završene osnovne škole, otišao u Zagreb u Sportsku Gimnaziju i prešao je u zagrebački TK "Mladost" – u šoku nam je rekao Kruno Buljan, tajnik TK Brod.
Pokop mladog slavonskobrodskog tenisača Karla Plazanića bit će sutra (petak) u 12.30 sati.
And I often sigh
I often wonder why
I'm still here and I still cry
And I often cry
I often spill a tear
Over those not here
But still they are so near
Please ease my burden
And I still remember
A memory and I weep
In my broken sleep
The scars they cut so deep
Please ease my burden
Please ease my pain
Surely without war there would be no loss
Hence no mourning, no grief, no pain, no misery
No sleepless nights missing the dead... Oh, no more
No more war
by : bebach {just a friend}
Post je objavljen 07.08.2008. u 13:10 sati.