Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/zvoneradikal

Marketing

Bacili smo BOGOVSKI picigin :-)

Prošle godine je bija „dooooobar“, a ove godine je bija „bogovski“. Kakav će epitet biti dogodine tek triba viti, ali drugo izdanje „Memorijalnog turnira u piciginu – Za Hrvoja“ je bilo točno kako triba. Doduše, termin u nedilju popodne je ispa malo nezgodan, jer neki ljudi nisu mogli doći zbog obveza (za turističke djelatnike nema „nedilje“, bar ne u srcu sezone ;-) i bilo bi bolje da smo to odradili baš na godišnjicu, 30.7. u utorak kako je iz početka i bilo planirano. Ali, kako je taj dan bila dogovorena misa zadušnica navečer u osam uri, odgodili smo za nedilju.

Kako je bilo?

Paaa, piše u ostatku posta :-). A ako vam se ne da čitati moj „izvještajni“ opis nadugačko i naširoko, i ukoliko ste na ovom blogu (kao i većina posjetitelja – barem tako kaže Google Analytics ;-) samo u kratkom prolazu, najbolji excutive summary koji ćete ikada pročitati o piciginu je napisao upravo moj pokojni brat prije par godina:

Sa sukošanskog škvera gumenjakon u valove od meštrala pa do mista na pučini di se vidi cila plaža. Podiže se tenda, pali se glazba, pivica je propisno odlađena. Gledamo tu divotu i pričamo o tome kako će sve to izgledati za deset-dvadeset godina.

Nismo tu radi priče, pali se makina, kuštivamo u valu... Uvjeti su idealni. More taman do ispod kolina. Loptica mora biti plastična, najbolje malo prazna, promjera oko 9 cm. Najbolje je u tri, ako se svi bacaju ka' sikire. Vagneš ga na slabiju ruku, pa ga rastegneš na jaču. Ako ti još vrati na paradu...

U zadnje vrime često čitam kako više u sportu ne vridi ona Coubertinova: „važno je sudjelovati“. Ili kako su, nedaj Bože, neki sportovi poput nogometa moderan oblik vođenja rata. Kod piciginaša je puno jednostavnije. Svi igraju, svi dobijaju. Čisti gušt. PICIGIN!!!


Tako je govorio Hrvoje, i da budem iskren, ništa se tome u stvari ne triba dodati jer sve je točno tako kako je on napisa!

Ali, for the record, evo ipak „kako je to bilo“ ...

Dakle, nakon pozamašne logističke pripreme, konope smo odvezali u četiri i deset, za pet minuta smo odglisirali do pozicije za „pripremu“ a prva loptica je u zrak poletila u četiri i po. Ekipa „mornara“ – standardna ko i na prethodna tri četiri picigina ovo lito – kum Jure, vrend Kruško („kapetan“ ;-) i ja. Uostalom, „u tri je najbolje“ (ako se svi bacaju ka' sikire ;-). Malo je doduše isplovljavanje potrajalo jer je tribalo ukrcati „šank“ (4 frižiderića loaded with ... you guess ;-) ali, ni nan bilo teško :-).

Na plaži nam se odma priključija i naš dear Belgian friend – Anton The Social Scientist And Shoe Doctor i taman nan je lipo leglo po ure zagrijavanja, kad se oko pet polako počela skupljati ekipa. Najprije je prihajao ženski divizijun (Dijan sisters + Bruna), pa kum Nidžo sa ženom i na kraju po onoj dobroj staroj zucker comes zu letze – Laki i Ramić, zvan Apsolutna Sikira ;-).

I onda je počelo letanje ... koje je potrajalo dobre dvi ure ... Kako je to izgledalo će puno bolje dočarati slike na kraju ovog posta pa se ja neću puno truditi. Naravno, imali smo i pauze s posjetama šanku :-), ali, falin te bože uz onakav zvizdan tribalo se „malo“ i okripiti :-).

Došlo je tako polako i sedan uri, plaža se već uvelike ispraznila, sunce je zašlo iza borića i taman više nije išlo „u oči“, Laki je već lagano „zauveza“ na gumenjaku ;-), kad što će ti biti – ETO TI KRSTA MAĆE !!!!

Koji potez malca kapitalca!!!!

U situaciji kad smo svi bili na „šanku“, uz lagano razmišljanje o popunjavanju rupa u našim želucima čevapima kod Šime (a nikotinaši su kovali planove za nabavku cigara ;-), na scenu je doletio deus ex machina – Krsto zvani Struja, Srebrni Letač, Bruce Lee ... kako god oćeš, dok god nadimak ima veze s letenjem :-)

I TADA SMO BACILI BOGOVSKI PICIGIN!!!

U smiraj dana, na pustoj plaži, uz sasvim pristojnu oseku i more niti do kolina, letali smo stvarno ka' sikire :-).

Ovdje je na mjestu i jedna javna isprika ekipi konobara iz kafića Barbir, koja je (kako se pokazalo, uzalud ;-) očekivala Ramića još od šest uri da im pomogne oko odrađivanja beach partya na drugoj strani uvale. I Ramić je doša na picigin s čvrstom namjerom da svoju obvezu odradi: „Zvone, ne moren dugo ostati, ali mora san dojti“. Namjera je bila čvrsta ali „veličanstvenost“ događaja je odradila svoje i Ramić je picigin odradija do kraja – uključujući i tulum do tri ujutro :-). I zato je Ramić Apsolutna Sikira i pravi čovik – čak i ukoliko će nekad zanemariti svoje „šire društvene odgovornosti“ ;-)!

Ali da ne bi vi nešto krivo pomislili, imamo mi i članove ekipe koji svoje „šire društvene odgovornosti“ shvaćaju 100 % ozbiljno! Ma što 100% - 200% :-) !!! Pa je tako naš kapetan Kruško, kad smo u devet uri konačno pristali na mul ispod Šiminog fast fooda, vehementno bio protiv ikakve primisli da bi ostali tu još po ure pa se onda uputili gumenjakom nazad do Keranovog mula!

„Neman svitla na brodu, i ja moran odma ići! Neće se viditi za po ure!“

Što je, gledajući formalno-pravno stav koji je doista vrijedan divljenja, ali gledajući onako realno-realistično, to je ipak bullshit :-)))). Jer, tih kilometar ili dva koje je trebalo prijeći do Keranovog mula, Sukošanci kad idu na ribe u svojim kaićima (neki i bez svitala!) prelaze već 50 godina, pa nikad nisam čuo za neki akcident :-).

Ali, zna se ko je gazda na brodu, pa smo dio ekipe iskrcali ka „prethodnicu“ u Šime, a nas tri oriđiđi mornara smo pošli vratiti brod. Tu je bio i delikatni moment kad sam na putu od Keranovog mula nazad do plaže svratio doma ostaviti „opremu“ i koliko toliko se pristojno obući, ali pregovori sa suprugom su uspješno završeni i u roku od 5 minuta sam već bio na putu prema plaži – umoran ka pas (tri ure igranja picigina!), gladan ka vuk, ali u jaaako dobrom raspoloženju ;-).

Koje mi nije uspjela pokvariti ni činjenica da je ova tročlana BANDA (Dijan sisters + Laki – jerbo Ramić ne večerava ;-) smazala SVIH SEDAM porcija čevapa koje smo kod Šime naručili (od trena kad smo iskrcali dio ekipe, do kad sam se ja pojavio u Šime, proteklo je niti po ure!)

A kad san ja reka': „Šime, ajde onda daj još jedne – za predjelo, pa ćemo dalje viti ;-)“, Šime se nasmija kako samo to on zna i odgovorija: „Nema više, ovi su sve poili“!!!

Ma no problemo, bila je dobra i piletina ;-)

U Šime je bilo diskusija svakakve vrste, ali vridi zabilježiti dogovor koji je skovan – IDE SE NA SPLITSKE BAČVICE pokazati tim mandrilima kako se igra picigin! Nećemo to ni sutra ni preksutra, ali kad posli Velike Gospe malo padne turistička gužva, eto nas :-)))). Kombi za prijevoz je već dogovoren i ne bi smilo biti greške ... doduše, s obzirom na to kako najčešće završe ti „dogovori“ kad su ljudi u drinku, vjerojatno bi tribalo na kraj rečenice dodati i jedno „možda“ ;-).

Nakon što smo kod Šime „popunili rezervoare“, došlo je vrime da se krene dalje – jasno, to je značilo put pod noge i u Kasijana na (pravi ;-) šank. A kad smo Laki i ja zajašili biciklu (preciznije govoreći, on je bija drajver a ja san se onako „po ženski“ sija na šipku isprid njega) i kad smo u 20-toj brzini protutnjali kroz selu do Kase (srićon, nije više bilo gužve), e to je definitivno bija vrhunac večeri :-).

Vrrrrruuuuummmm :-))))

Tulum u Kase je bija li la, ni vamo ni tamo jerbo je šibala neka psihodelična muzika (tako da tu Šekiju dajem 0 bodova – a opet more biti i da sam ja malo „izvan tijeka zbivanja“ što se tiče muzike koja je trenutno in ;-) ali ipak smo odradili malo „strmoguzanja“. Pokoje piće, još jedan hamburger u fast foodu kod Krste Maće (svakako preporučam, pogotovo u dvi ujutro!) i u tri ure polako doma. Umor je uzeja svoje, tako da smo ovaj put priskočili ranojutarnje političke diskusije na klupici, kojima ovakve večeri (po)često završavaju (ali, biti će još prilika).

A za one koji su imali strpljenja sve ovo pročitati do kraja, evo i nekoliko slika:

Ekipa na „šanku“

Picigin 2008

Laki letiiii

Picigin 2008

A vidi ova dva malca kapitalca

Picigin 2008

Ni ova dva nisu loša

Picigin 2008

I ženski divizijun je da svoj doprinos

Picigin 2008

Kume Jure

Picigin 2008

A nisan ni ja bija loš ;-)

Picigin 2008

Photocredits: vrend Kruško, 2008.

Post je objavljen 07.08.2008. u 12:18 sati.