Bili smo testosteronaši, više nismo, i slabo smo prčili.
Ali poznavali smo Anu i njezine fore.
Svih nas je voljela, iako smo bili toliko različiti, kao, uostalom i sad.
Kako smo znali da nas je svih voljela, pitate se.
Jednostavno.
Gledala nas je kako je gledamo i zatim bi rekla, smiješući se.
" Pušit ću Maru. Pušit ću Karetu. Pušit ću Gulyju. Pušit ću Bešu. Pušit ću Chiefu. Pušit ću Buretu".
Nikad nije rekla, (izmišljeno) citiram: "Pušit ću Maru, Karetu, Gulyju, Bešu, Chiefu, Buretu".
I zato što je svoje pušenje (a pušila je izvrsno) rascjepkavala na više prostih, a ne jednu proširenu rečenicu, mi smo iz toga izzaključivali, da nas sve jednako voli.
E kad se sad sjetim Ane i njezinih fora, cijeli mi život postane metafora.
Post je objavljen 07.08.2008. u 00:30 sati.