okej, dosadilo mi je
odkako sam dosla kuci nikoga nisam zvala, nigdje nisam isla, nista nisam osjecala. samo na posao, u prodavnicu, kuci. to mi je trebalo. osjecala sam se drugacije, nekako neobicno uravnotezena i kao da sve drzim pod kontrolom. ali danas se nesto desilo, neka mravi po stomaku setaju, neke ideje me uzbudjuju, neka nervoza me hvata. procitala sam knjigu do kraja i sad se osjecam jos vise sama. ne zelim poceti citati novu jer je moram upoznavati a za to nema vremena. opet se pitam kakva je to tvornicka greska u meni. sta me to goni, gdje je mir i sta ja znam
i ova mi je prica dosadila
ey don't write unless you have something to say
but even nothing is a glimpse of my reality
this is my tiny rebellion
of which I am secretly proud
my battle against all that I eventually will become
don't judge me then
don't judge me now
Post je objavljen 06.08.2008. u 23:17 sati.