

Čudni puti spojise nas
ta tuga
i bol koju smo nosile u srcu
zblizise nas...
U nasim stihovima smo se nalazile
i jedna drugu podizale...
Svaka njena suza i mene je bolila
taj pogled tuzni ....
molila sam se svaku vece
da kada upali kameru vidim smijesak....
nije ga bilo..
taj zivot prokleti...
i tako svaku vecu do drugog mjeseca...
do tog popodneva
kada mi je zazvonio telefon
kaka sam cula onaj smijeh...
tea sretna sam...
nakon dva mjeseca tu recenicu istu sam i ja njoj ponovila...
Sjecam se tog trenutka i njenog vriska...
i naseg zajednickog:
Napokon...
Svaki detalj svaka sitnica koja bi se dogodila
jedna drugoj bi prenosile...
tako smo daleko...
al daljina za nase prijateljstvo nije bitna...
*draga hvala ti za sve*
posjeti te:
Soul of Love
vas s_e_c_e_r
Post je objavljen 06.08.2008. u 21:14 sati.