Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/myconfessions

Marketing

Don't panic

boomp3.com
Plesnim koracima sam trčala širokim hodnikom koji je vodio prema tamnicama u kojima se nalazila slytherinska društvena prostorija. Veselo sam poskakivala i pjevušila ispod brade Museove pjesme. Poskočila sam i okrenula se oko svoje osi u zraku. Moja plava haljinica s raznojonim točkicama zavrtjela se skupa sa mnom. To me podsjetilo na satove baleta koje sam pohađala kad sam bila mala.

Na rukama su mi zveckale brojne šarene narukvice, a plava ogrlica je poskakivala skupa sa mnom. Provukla sam se kroz uzak prolaz u društvenu prostoriju dok se portret zatvorio za mnom. Opazila sam Brendona kako sjedi zavaljen u naslonjač pored prozora kojeg je oluja vani tresla, a snijeg nagrizao staklo.

„Zdravo!“ nasmješeno sam ga pozdravila.

Skinuo je slušalice s uha i osmjehnuo se. „Je li sigurno da nas dvoje razgovaramo?“

Kimnula sam glavom. „Bradin se dovoljno primirio da prihvati činjenicu kako više nisam malo dijete.“

„Da, čak mi se i ispričao“, zaprepašto je rekao Brendon. „Jel možeš vjerovati?! On da se nekome ispričava?“

Nedužno sam slegnula ramenima. „Očito i u njemu ima ono malo humanosti.“ Nisam mu kanila priznati kako sam ja ta koja je nagovorila Bradina da se ispriča.

„Onda, što ima novo?“ ležernim tonom je upitao Brendon, nagnuvši se prema naprijed i podbočivši glavu rukama koje je stavio na stolić ispre sebe.

„Ništa“, iskreno sam priznala. „Malo sam isfrustrirana.“

„Ti?“ opet se zaprepastio kao i malo prije. „Da mi je znati što to tebe može živcirati. Gospođicu Optimist.“

„Nisam ja optimist!“ djetinjasto sam se pobunila.

Nacerio se. „Naravno da nisi. Onda, tko te živcira?“

„Ne tko, već što!“ rekla sam i sumorno uzdahnula. „Tražim primjerak prvog Museovog CD-a, ali uzalud. Pokušala sam naručiti preko Dnevnog proroka, ali nisam imala sreće.“

„Mogla si se odmah meni obratiti“, zaigrano je odvratio Brendon. „Ja imam njihovu cijelu diskografiju.“

Razrogačila sam oči u čudu. „Imaš?“

Nasmješila ga je moja reakcija. „Aham. Hoćeš da ti presnimim?“

Ciknula sam i poskočivši na stolici, pljesnula rukama. „Brendone, ti si kralj!“

„Hehehe, hvala Alexis!“ bilo je očito da ga moj pretjerani entuzijazam zabavlja.

„Jesam ti ikada rekla koliko te volim?“ sanjivo upitah.

Kimnuo je glavom. „Spomenula si nekoliko puta.“

„E pa sad te volim još više!“ nagnula sam se preko stolića i objesila mu se oko vrata. Snažno sam ga zagrlila tek sekundu poslije shvativši što stvarno radim.

„No, no“, potapšao me po ramenima. „Ako ćeš tako reagirati svaki put, češće ću ti presnimavati CD-ove.“

Odmahnula sam se od njega i natrag sjela na stolicu nasuprot njega. „Tvoj sam doživotni dužnik.“

Opet se nacerio. „Odlično!“

„Ali samo da znaš, moja robija ne uključuje pružanje seksualnih usluga!“ ozareno sam rekla, namignuvši njegovoj nadurenoj faci.

Prezrivo je otpuhno. „O tome ja odlučujem. Ipak sam ja tvoj robovlasnik.“

Uzdahnula sam. „Još jednom hvala.“

„Nema na čemu“, nasmješeno je kimnuo glavom.

„Onda, što ima novog kod tebe?“ zvonko sam upitala, smješeći se. Frustriranost je nestala pa sam mogla lakše disati.

Slegnuo je ramenima. „Ništa posebno.“

Podigla sam obrvu. „Pa kako to?“

„Pa eto...“ nedorečeno je izjavio. „Zauzet sam ovih dana.“

„Pripremanjem za OČI?“ pretpostavila sam.

Nasmijao se. „Između ostalog.“

„Tajiš nešto od mene“, optužila sam ga prekriživši ruke. Nota srditosti osjećala se u mom glasu.

„Čitaš me kao otvorenu knjigu“, dometnuo je vragolasto.

„Pa?“ nastavila sam navaljivati.

Kratko je šutio prije no što je konačno progovorio. „Jedna cura mi je okupacija ovih dana.“

Progutala sam knedlu. „Netko koga poznam?“

Nasmijao se. „Možda. Zove se Jane. U Ravenclawu je.“

Gadura, arogantno je rekao glasić u mojoj glavi.

„Na mojoj je godini, jel?“ zamišljeno sam upitala.

Kimnuo je glavom.

Meni se pred očima stvorila slika predivne Ravenclawke s lijepim crtama lica, velikim bademastim očima i dugom brončanom kosom. Poznavala sam tu curu iz viđenja. Bila je sa mnom na satu Astronomije.

Jane. Kako šašavo ime, opet se oglasio onaj prepotentni glasić.

„Sretno s njom“, namignula sam mu.

„Hvala!“ nasmijao se. „Trebat će mi!“

Jebi se stari, odbrusio je glasić Brendonu, ali on to nije mogao čuti.

Nasmješila sam se, ali ne i odgovorila. Ugrizla sam se za usnu i tužno skrenula pogled...

*****

Potrbuške sam ležala na krevetu. Noge sam uspravila u zraku i prekrižila ih. Ispred mene je ležala poluprazna kutija čokoladnih pralina. Lice mi je bilo uprljano od razmazane maskare.

„Mrzim tu kučku!“ bijesno sam rekla, stavljajući punu šaku pralina u usta.

Roxy se zacerekala. „Tako je dušo, istresi to iz sebe!“

Maggie je ušla u spavaonicu i zatvorila vrata za sobom. Sjela je na pod pored Evan i iznenadila se vidjevši me u takvom stanju.

„Što je s njom?“

Evan joj je odgovorila. „Brendon bari neku malu Ravenclawku pa je Alexis ljuta na nju.“

„Ne bari ju!“ ispravila ju je Roxy. „Samo se zapalio za nju.“

Suosjećajno se okrenula prema meni i pogladila me po crnoj kosi. Evan je pak samo otpuhnula, paleći jedanaestu cigaretu za redom. Bilo joj je zabavno raditi kolutove od dima i onda im se cerekati. Maggie je privukla noge k sebi i položila glavu na koljena.

„Zar ne pretjeruješ malčice?“ polako je Maggie upitala, gledajući me iskosa. Probola sam ju pogledom. Ignorirala je to i nastavila. „Mislim, pa još uvijek nije službeno s njom.“

„Maggie, ne pomažeš!“ prosiktala je Roxy. Maggie je slegnula ramenima i zašutjela.

Pružila sam Evan praznu kutiju pralina. „Hvala. Pomoglo je barem malo.“

Evan se ponosno isprsila. „Znam ja šta pomaže kod depresije.“

„Što se ovdje događa?“ upitao je Zabini pri ulasku u spavaonicu. „Alexis, što ti je?“

Sjednuo je pored mene na krevet i zagrlio me. „Brendon i Jane...“ izgovorila sam to kao što inače izgovaram psovke.

„Ah...“ bilo je sve što je Zabini rekao.

Odmaknula sam se od njega i pogledala ga. Izbjegavao je moj direktan pogled. „Znala sam! Znala sam!“

„Što? Što?“ zanimalo je Roxy.

„Očito je Blaise upućeniji u to od mene!“ bijesno sam prosiktala, ustajući s kreveta.

„Molim te, nemoj preburno reagirati Alexis ali...pa, vidio sam ih neki dan u knjižnici zajedno“, oprezno je rekao Zabini, očito strahujući da ga ne ureknem.

Lupila sam nogom o pod. Evan je to nasmijalo. „Što kažete na ovo?“ predložila je. „Znam jedan fenomenalan urok od kojeg će se toj balavici unakaziti lice. Onda mu sigurno ne bi bila toliko privlačna.“

Roxy se ozarila, a Maggie podržala prijedlog.

„Ne“, snažno sam odbila. Cure i Zabini su me pogledali. Odmahnula sam glavom. „Neće je nitko ni pipnuti.“

„Ah, želiš se sama s njom obračunati?“ namignula mi je Evan.

„Ne“, opet sam rekla. „Ali ako Brendon hoće nju, onda dobro.“

„To je sve?!“ razočarano je izustila Maggie. „Pa kučka je zaslužila da je barem malo ureknemo.“

„Zapravo, cura nije ništa kriva“, dometnula je Evan. „Brendon je taj kojeg treba dobro izudarati.“

„Samo daj“, srdito sam otpuhnula. Evan se oduševljeno nasmijala.

„I Alexis, daj se sada skockaj!“ zamolila me Roxy. „Ne možeš zauvijek patiti zbog neprežaljene ljubavi!“

„Koje ljubavi?!“ ponovno sam skinula. „On je najobičnija...pičkica!“

Okrenula sam se na peti i s treskom zatvorila u kupaonicu.

P.S. Post je posvećen Evan!
P.P.S. Ovo mi je 50. post! Weee! Hvala svima što ste bili tako dugo uz Alexis! Veliko hvala Rebecci, Evan, Dori, Maggie, Ayi, Roxy, Lani, Haley, Norah i Vanji! Volim vas!


Post je objavljen 06.08.2008. u 21:14 sati.