Gubim nit. Ruši me slabost jesenje omare.
Ljeto se i tako pretvorilo u nešto drugo.
Pusto preživljavanje dobrog plivača
kojeg rijeka nauči a more usavrši...
Od kockica pa do danas, predugo je.
Djeliš li moje mišljenje ?
Malo je reći da mi nedostaješ.
Riječ i tako nikada ne može dovoljno
opisati potrebu, gušenje, ljepljive snove
i čežnju sa suzom olakšanja....
jer od ovih gorkih sam već umorna.
Gledala sam noćas u daljinu,
bilo je vjetra što miriše na povratak kući.
Nadam se da si dovoljno blizu;
da mi se oko nauživa ljepote,
i umrtvljene žilice ožive u jedinstvenoj boji ljubavi.
Na tom putu, neka te čuva Svevišnji.....
Post je objavljen 06.08.2008. u 11:01 sati.