Imate li prijatelja?Sigurna sam da bi svi vi odmah odgovorili imam.No koga ubrajate u taj krug ljudi?Jesu li to oni s kojima povremeno idete na sok(kavu),vaši susjedi,rođaci,frendovi iz razreda?Možemo li svim tim ljudima koje nazivamo prijateljima povjeriti tajne i sasvim iskreno,bez ljutnje reči ono što mislimo?Ja osobno nisam previše društvena.Nije da sjedim doma i gledam kroz prozor razmišljajuči kako sam jadna i usamljena,nemojte me krivo shvatiti.Ono što sam htjela reči je da dosta teško poklanjam svoje povjerenje.Osoba ga mora zaslužiti.Imam puno frendova.Njih ubrajam u skupinu onih površnih,s kojima se tu i tamo nađem pa se zezamo no važne tajne i osječaje zadržim za sebe.Kada sam ljuta ili tužna a zovu me van,najčešće ne idem.Ne želim da me vide u tom svjetlu.Prava prijateljica/prijatelj je ona s kojom mogu izači kada sam tužna i koja mi neće soliti pamet i govoriti da se moram razvedriti nego će mi nekom malom gestom pokazati da je uz mene.Sada me zanima vaše mišljenje,vaša iskustva?Koliko imate prijatelja,ali onih pravih? pusa
Post je objavljen 06.08.2008. u 10:25 sati.