Kasno popodne 28.6 smo svi troje dosli u Trogir i sutradan isli posjetiti didu Antu u splitskim toplicama kraj ribarnice.
O tim (nazovimo) toplicama i nasem zdravstvu necu pisat mada bi bilo puno mog materijala.
Susret Adriana i dide koji se u sobi bez klime hladio vlaznim sugamanom.
Adrian je didi donio mali rucni ventilator a mama je kupila ventilator na stalku za svo troje bolesnika koji su doslovno disali kroz skrge a zbog kojeg ju je doktorica partizanka izbacila iz sobe jer "nije bilo vrime posjeta"
(a rekla sam da necu nista o toplicama pisat
)
Moj svekar je poslao hodalicu mom ocu i samo zahvaljujuci tim "svedskim nogama" kako ju je dida Ante nazvao on je poceo hodati i mogao otici sam do wc-a.
nakon desetak dana dida je dosao doma i putem od aute do kuce susretao ljude koji su se cudili da vec moze hodati.
Adrian je navikao sjediti didi Janu na ovoj hodalici pa je tako sjedio i kod ovog dide.
Veliko odusevljenje sta je ponovo u Trogiru i doma nije uspija sakrit pa je ubrzo isa i do obliznjeg parka sresti svoju ekipu sa balota.

Na balotama veselje, rukovanje, klapanje po ramenu i smij.
Navecer isti dan su ocevi prijatelji napravili u susjednoj ulici kod Puovica docek i veselicu u cast dide Ante. Dok je polako ulazija u ulicu cula se gitara i pisma "evo sam vam dosa prijatelji moji".
Par dana poslije skoro pa ista ekipa je proslavila i blagdan gospe od Karmela.
Svak je po nesto donija, bilo je toc od divljaci, manistre, srdela, pica, kolaca. Adrian je donija sira i prsuta.
Dida je gustao...
Festalo se, bila je puna kala domacega svita
...i pivalo se do kasne ure.
Dida stoji jer sam im dovela i tvtrogir pa su ih snimali.
Post je objavljen 06.08.2008. u 06:23 sati.