Kaca Bozijeg gneva srucice ce se na tebe,Ameriko!Dosao je vapat.Sram da te bude!Sa kakvom junecom upornoscu hoces srpski plast sena da razbucas!Usta ti se za vrat okrenula,guba ti se na dom rasputila,obadva ti oka iscurila,te vranama ziva hrana bila;ka zengama Srbi sto su sada!
Od sta bezala od tog ne pobegla,naopacke noge okrenula,sa psima se oko kosti klala,iz pasijeg korita lokala.Oko vrata verige nosila,dom ti crna koprena zavila.Na krovu ti zagraktale cavke ako bombe na Beograd srucis!Ognjiste ti kisa ugasila.Krv ti mrka za zverinje lokva.Na pseci se sugreb navrznula,svrab nosila-dranje ne pomoglo.Uskrsova jaja ne sarala,svoja oba u mengele metla sto Bejkera i Busa ponela.
Bog veliki i velika sila,naredio te se ispunilo.Vriskom isla na casne verige,vrat slomila na vovodenije,manit lajala na voskresenije,Ameriko,cuj glas ponositog!Srpom znjela nad zmijama trnje!Kosom strugala studeno kamenje!Uzetom se konjskim opasala a prosjackim stapom postapala.Kile vukla do zemljice crne,na glavi ti stajalo kamenje,oko vrata belutak
privezla i u bunar kosmicki se vrgla.Smrcalo ti al ti ne svitalo.Plakala ti al se ne tesila.Vestice ti srecu odnosile a sove ti hranu donosile,po sred noci dok ljudi spavaju.
Snaga ti se u drobu prelila.Do pasa te zivina kljucala a od pasa guba razjedala.S jezevima zime zimovala,ostre bodlje kapke ti grebale,tudje oci zemljom te vodile,od kamenja koljivo kuvala,u reseto vodu zavatala,psece meso u pomami jela a na glavi mravinjak nosila!Umirala a ne mogla umreti.
Grob sama sebi rukama kopala,raspadala se a ne raspala se.U krpelj se teski pretvorila,a iz koze nikad ne izisla sto Tudjmana demokratom tvoris.Vetar meso sa tebe skidao,u kuci ti dusa ne zborila,sve ti hladnim ledom zaledilo.Nit zenila nit se veselila,od kuce ti ostali ugarci,medj zubima pseca deltina!Ameriko,Broz te usrecio!Da i tebe ropac drhtav snadje!
Crnacki te gnevi umorili!Kletva moja sa nebeskih soha neka bude Bozija pomisao.
Post je objavljen 06.08.2008. u 03:49 sati.