Marketing
Molitva psalama
Zašto Crkva oduvijek smatra Psaltir svojom najsavršenijom knjigom molitve? Zašto psalmi sačinjavaju najveći dio Časoslova koji mole njezini svećenici i vjernici? Zašto se, isto tako, kršćanski laici okreću psalmima i koriste ih kao svoju molitvu Bogu?
Voli li Crkva psalme samo zato što su to drevne, časne vjerske pjesme? Samo zato što je konzervativna, pa odbija promjenu? Ili ih upotrebljava jer joj je tako zapovjeđeno od Boga? Pjeva li psalme samo zato što su oni objavljena riječ Božja?
Crkva zaista voli ono što je staro, ne zato što je staro, nego više zato što je "mlado". U psalmima pijemo božansku pohvalu na njezinu čistom neokaljanom izvoru, u svoj njezinoj jednostavnosti i savršenosti. Vraćamo se mladenačkoj snazi i izravnosti kojima su drevni psalmisti ozvučili svoje klanjanje Bogu Izraelovom. Njihova hvala bila je pojačana neizrecivim naglascima novosti otkrića: jer psalmi su pjesme ljudi koji su upoznali Boga. Ako ih želimo moliti na ispravan način i mi isto tako moramo otkriti Gospodina kome govorimo, i ako ih koristimo u svojoj molitvi, veće su mogućnosti da ćemo imati udjela u otkriću koje leži skriveno u njihovim riječima za sve naraštaje. Jer Bog nam želi sebe sama objaviti u misteriju psalama.
Psalmi nisu samo objavljena riječ Božja, niti su samo riječi kojima nam je pokazao što bi želio čuti od nas. Crkva ne voli Psaltir samo zato što joj je izvana nametnut božanskom zapovijedi. Psaltir je vrlo blizak izvorima njezinog vlastitog života. Psalmi nisu samo pjesme nadahnutih proroka, oni su pjesme čitave Crkve, najdublji izraz njezina unutarnjeg života. Riječi i misli psalama izviru ne samo iz neistraživih Božjih dubina nego i iz najdubljeg unutarnjeg srca Crkve i nema pjesama koje više izražavaju njezinu dušu, žudnje, čežnje, žalosti i njezine radosti.
Razlog radi kojeg Crkva voli psalme, nadalje, nije samo taj što su joj bili poslani od Boga iz njegovog dalekog neba, nego jer joj je u njima Bog dao sebe, kao u sakramentima. Crkva voli pjevati ponovo i ponovo pjesme starih psalmista, jer u njima ona opjeva svoje znanje o Bogu, svoje jedinstvo s Bogom.
Bog nam je dao sebe u Kristu. Psalmi su puni Utjelovljene Riječi. Nije samo David "pralik" Krista, nego je Crkva i čitavi Psaltir oduvijek štovala u svojoj liturgiji kao da bi bio sažetak svega što je Bog objavio. Drugim riječima psalmi sadržavaju u sebi i Stari i Novi zavjet, potpuno otajstvo Krista. Svakog dana u pjevanju psalama, Crkva, dakle, pjeva svadbeni himan svoga jedinstva s Bogom u Kristu.
Još jednostavnije: Crkva voli psalme, jer u njima pjeva o svom iskustvu Boga, o svom jedinstvu s Utjelovljenom Riječi, o svom motrenju Boga u otajstvu Krista.
Ona preporučuje psalme svojim svećenicima, svojim monasima, svojim redovnicama, čak i svojim laicima, da steknu isto mišljenje kao što je Isusu Kristu (Fil 2,5), da razvijaju unutarnji život koji je istinski život njihove Majke, Crkve. Upravo po pjevanju psalama, meditiranjem nad njima, ljubeći ih, koristeći ih u svim okolnostima našeg duhovnog života omogućujemo sebi dublji ulazak u aktivno sudjelovanje u liturgiji koja je ključ najdubljeg i najistinskijeg unutarnjeg života. Ako dođemo do toga da poznajemo i volimo psalme, ući ćemo u osobno iskustvo božanskih stvari Crkve. Počet ćemo spoznavati Boga kakav zapravo jest. Zato Crkva vjeruje da su psalmi najbolji mogući način slavljenja Boga.
(T. Merton, Moleći psalme)
Post je objavljen 05.08.2008. u 22:02 sati.