Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/apk

Marketing

Za Danijela Oleksu


Karin ili Sabunike, jedno od ta dva mjesta, već ovisno od toga što je prethodnog dana ili možda čak rano ujutro pokazao Aladin (kompjuterska prognoza vremena, u ovom slučaju – vjetra). Njemu mnogo bliže nego meni, pa obično stižem nešto kasnije. Danijel je već u neoprenskom odijelu, s barem sat vremena uživanja na vodi. Ponekad bura divlja, a ponekad malaksa pred našim očima.

“Kako je? Ima li ga?” pitam uz srdačan stisak ruke, a on odgovara već prema prigodi.

Zatim čekamo. Da bura pojača. Ili pak ubrzano slažem opremu ne bi li se pridružio njemu i nekolicini drugih koji su došli ranije.

Ako čekamo, nema mnogo priče. Možda pokoja riječ o opremi, o vjetru, o jedrima i daskama… Jedno oko je uvijek na bijeloj kapi iznad Velebita. Hoće li? Ili neće?

Malo toga znam o njemu, kako je živio, što je želio i čemu stremio. Nije bilo vremena za čavrljanje – naši su susreti (godinama već, ne pamtim im broja …) bili povodom vjetra. Ali, kad je bila bura – znao sam da ću ga tamo naći. Kao i svaki pravi ljubitelj vjetra, nije mogao propustiti njegov zagrljaj i ples s njim, dokle god je trajalo…

Sve u svemu, ne bih znao ništa više reći o njemu, osim da sam u njegovim očima uvijek vidio i prepoznao ono što i sam nosim u srcu - i kad smo čekali na obali, i kad smo s vriskom oduševljenja projurili jedan pored drugog na vodi. Ili, ponekad, jedan uz drugog.

Ali, vjerujte mi, to je sasvim dovoljno da upoznaš čovjeka do njegove srži; da znaš sve o njemu bez bilo kakve riječi objašnjenja. Tako sam i ja poznavao Danijela.

Tek sam jučer shvatio da je on bio taj o kojem govore sve vijesti: zrakoplov, Dugi otok, potraga, pronalazak…

Njegova druga ljubav, letenje, stajala ga je života. Nije utjeha, znam, ali na kraju je smiraj našao u moru. Vjerujem da i u tome ima simbolike, nekog neshvatljivog smisla i poetike u tragediji preranog odlaska.

Neka ti je dobar vjetar, prijatelju, tamo kuda sad ideš. Siguran sam, srest ćemo se na nekim drugim obalama, možda čekajući, a možda i ne… Do tog, ponovnog susreta, u mojim će jedrima biti djelić vjetra u sjećanje na tebe…


Post je objavljen 05.08.2008. u 18:15 sati.