Nisam osobiti plivač. Lako se umaram, zimogrozna sam, poklopi me svaki malko veći val, ne ronim jer ne volim vodu u ušima.
Zato se uglavnom držim plićaka, a o plivanju u vodi koja ne sadrži antigravitacijsku supstancu (sol) nisam ni razmišljala. Pogotovo kad sam čula kako je moj Otac, bodul, inače snažan tip, dobio traume plivajući u rijeci i jedva se izvukavši van.
A onda je, sasvim slučajno, počeo niz malih koraka za mene, a velikog pljuskanja
Prvo sam u hotelskom bazenu, okruglom i fora veličine, plivala u miješanoj vodi.
Pa sam mjesec-dva nakon toga plivala u pravom bazenu, privatnom, kloriranom i obojanom u plavo.
I preživjela.
Ove subote došao je krajnji test. The River.
Dobro društvo potrpalo se u vruće subotnje popodne u auto i krenulo na plažu.
A plaža travnata, kraj livade. Oko livade šatori. Sve liči na reklamu za Pan i toliko mi je strano da ne znam kud ću sa sobom.
Društvo se bez ikakvog ustručavanja baca u rijeku (!), u kojoj su trava i ribe i mulj i teško se iz nje uzverati na obalu osim ako nisu instalirane nekakve sićušne stepenice. I guštaju, luđaci, dok ja bespomoćno gledam kako odlaze sve dalje i dalje.
U trenu kad sam ostala sama na obali počela je padati kiša i puhati vjetar, a ostali kupači su pobjegli.
Sklanjam stvari pod drvo, vrlo optimistički, te počinjem drhtati. Oni luđaci i dalje uživaju. Odlučujem da je glupo kisnuti na obali u odjeći kad imam odjeću za vodu, pa se skidam i odlazim do
bazena za djecu, user-friendly plićine.
Kiša pada još jače, vjetar puše, gmi i sijeva i sve je vrlo dramatično. Adrenalinsko kupanje.
U rijeci (vodi čak- nitko neće vrisnuti da nije voda nego rijeka) je fino toplo i uranjam
da se baš ne smrznem dok se ostali zabavljaju pod većim slapovima. Dva manja slapa blizu dječjeg bazena stvaraju fini jacuzzi (cool tub) efekt, pa plutam u mjehurićima i plašim ribice. I grčevito se držim za stijenu, naravno.
Razmišljam o tome da otplivam do prvog većeg slapa koji zaista nije daleko, ali ideja da se nemam za što prihvatiti
me toliko plaši da ziheraški ostajem na mjestu i smrzavam se od nekretanja.
Konačno izlazimo van, prestaje nevrijeme, a meni se vraća krv u neke dijelove tijela.
Unatoč potencijalnim opasnostima bilo mi je super, no razmišljam o upgradeu iskustva.
Do iduće subote moram naći nekakv šlauf...
Post je objavljen 05.08.2008. u 14:35 sati.