Marketing
hay
Znam, znam....
Nema me dugo, jako dugo.... Nemojte mi zamjeriti, ali svašta nešto čovjek ima za obaviti, pa sam onda odlučila uzeti mali predah od svega.... Iako sam i dalje bila tu i pratila, nekako nisam imala sange da išta komentiram i pišem. Zločesto od mene, ali mislim da sam naprosto morala uzeti taj predah.... Od svega.... Sve oko interneta sam uglavnom isto ostvaila, jednino tu i tamo nešto kad sam se natjerala da se ne izgubim posve.... Sada me je to prošlo, a eto moram si raditi skriptu za 9. mjesec. Srećom Kranjčevića, Šimića i ostalu takvu ekipu mogu naći na internetu, pa ne moram sve prepisivati...
No, htjela sam o nečemu drugom. Baš sam pogledala Opah (stalno repriziraju njene emisije, to me ubija) i bila Celine Dion. Fenomenalan glas.... Stvarno, a ni pjesme ne zaostaju... nisam neki fan... nisam ničiji... osim možda... no, ipak ne volim biti onaj jaki nečiji fan jer smo svi ljudi.... Ali jako mi je fora to i kod same Oprah to što uvijek iznenadi i razveseljuje ljude. Tako i Celine i u današnjoj emisiji. To nije bilo ne znam što... Tek pjesma, zagrljaj, ali to je ljude razveseljavalo...
I doista ljudi se razvesele takvim malim stvarima (ok, svjesna sam da doći u njezin šou nije mala stvar, ali gledajući bez svog glamura to su sitnice) i to je ono što i mene pokreće. Volim vidjeti radosne ljude oko sebe. Iako je nekima teško povjerovati i razumjeti kako netko može biti radostan ili tužan kad je to netko drugi... ali ja doista jesam...
Duboko vjerujem da je za nas ljude najveći blagoslov ako možemo razveseliti drugoga, svog bližnjeg... Mnogi mogu pomisliti da ja živim kroz njih, ali to nije istina... Nitko ne može živjeti kroz druge... Može samo suosjećati s njima i to svaki osjećaj... Kad su oni radosni i ja sam... kad su oni tužni i ja sam.... Za mene je blagoslov ako u njegovoj tuzi uspijem nekoga nasmiješiti, ohrabriti.... Ne da mu skrenem pozornost s boli i da je zanječem, ne, naprosto da u toj tuzi vidi da nije kraj... da nije sve crno.... da nije sve tužno.... da.... ne znam.... Lakše se sve podnosi ako gledamo svijetlo ispred sebe, zar ne?
Nakon zalaska sunca... uvijek dolazi izlazak i time nam počinje sasvim novi dan... možda će biti naoko jednak kao prošli, ali tada se sjeti da je sunce izašlo u novi dan... posve novi i oblikuj ga!!!
Post je objavljen 05.08.2008. u 11:53 sati.