Marketing
Kradja blog tekstova
Na ovaj post me potakla svojevremena mail komunikacija izmedju dvije blogerice i mene kojima su isto tako ukrali tekstove. One su me i uputile na cc autorsku licencu. Onda sam to iskustvo pospremila u ladicu zivotna iskustva i zakljucila poglavlje, dok me seoska idila nije podsjetila na isto.
Za moj blog vrijedi vec duze vrijeme:
Imenovanje: Posjetitelj mora priznati i označiti autorstvo mojeg sadržaja kako sam specificirao.
Nekomercijalno: Ne dozvoljavam korištenje sadržaja u komercijalne svrhe. (90% kradja tekstova se i radi sa ovim motivima)
Dijeli pod istim uvjetima: Dozvoljavam dijeljenje i izmjenu svog sadržaja, ali preradu može distribuirati samo ako na svojem blogu/stranici ima ovu licencu. Prijevod: izmedju blogera, komercijalne novine ne mogu uzeti ovu licencu, a i stavka povise kaze da je koristenje u komercijalne svrhe iskljuceno.
Bez prerada: Ne dozvoljavam izmjenu svog sadržaja.
A iza linka slijedi poduzni pravni tekst, ima pojedinaca koji misle da je to prdac na kraju teksta i da nema znacenje. Ima.
I tako dugo dok se u nepotpunoj pravnoj drzavi (mislim na Hrvatsku) ne zalazu svi skupa da ona postane jos malo pravnija, tako dugo nece biti bolje. I dok se ignoriraju autorska prava.
I dok ja razmisljam kad tocno da preselim na neki njemacki posluzitelj i tako odjurim malo blize pravnim sistemima koji funkcioniraju.
Odlicno sam upoznata sa pravima intelektualnog vlasnistva jer pazim da moje strucne/znanstvene tekstove ne distribuiraju bez mog znanja i moje dozvole. No nikom to ni ne bi palo na pamet.
Dapace svaki put su me do sad kontaktirali (pisala sam u vise navrata i tekstove druge vrste za jedan njemacki portal) i ponudili novac za moj - rad.
A ima jadnih pokusaja da kradljivac teksta izmjeni jedan manji dio u beznadnom pokusaju da sam nesto proizvede, iako se iz aviona vidi koji dio, naime vecinskli pripada originalnom autoru a koji ovoj jadnom polupismenom skrabalu.
Nekima je ipak lakse ukrasti a ostatak vremena raspati nokte i piti kavu pa kad je vrla novinarka Metroa (sram vas bilo! Vi mozda jeste besplatne novine ali zaradjujete na silnim reklamama) ukrala moj tekst skupa sa mojim greskicama - i jos tvrdila da tekst nije moj, onda sam ja samo tri kriza mogla napraviti da takvi ljudi ne odreduju ostatak mog zivota i pravne okvire u kojima zivim.
Na stranu cinjenica da pise crvenim slovima da je ZABRANJENO uzimati tekst bez pitanja i da je stvar kucnog odgoja pitati. U tom kontekstu moram spomenuti fotke koje su objavljene ovdje a nisu moje - pazim da pitam autora za dozvolu i da pojasnim u koju tocno svrhu ce biti objavljene (u okviru putopisa, kozm. teksta itd.) ili se sluzim slikama na kojima nema licence i dozvoljene su za koristenje. Neke pod posebnim uvjetima, koje sve ispunjavam naime ne radim kao novinarka i te slike mi ne sluze za upotpunjavanje tekstova za koje dobivam placu.
Neki blogeri misle da je blog javna stvar i kao takva valjda svacija prcija. I Sabor je javna ustanova pa ipak nije moj produzeni dnevni boravak niti ne pripada svakome. Koristenje istog je uredjeno zakonom,. Bas kao i koristenje blog-tekstova, barem onih blogera kojima je bitno da ih ne okradu. Spadam u iste.
I priznajem da me prilicno sokirao i razocarao stav mladih ljudi koji ce raditi u pravnom sistemu a misle da je o.k. raspacavati tudji tekst (usprskoj licenci!) jer je to eto javna stvar i na sve smo pristali kad smo objavili tekst. Ne, nismo na sve pristali - na ono na sto NISMO lijepo pise na linku na dnu stranice. Pa onda malo opsirnije na dodatnom linku. Nije tesko za procitati, tekst je na hrvatskom.
Komercijalna svrha jest kad ukradete tekst koji ste vi trebali napisati a ne znate, ali primate placu za to.
Jednako drsko je kad bloger ukljuci opciju da blog ne bude javan i objavljivan na listama cool, polucool i svjezih blogova, nadobudna novinarka ga ipak nadje i objavi i potpise.
Pogadjate rijetko koji tekst je ovdje odraz revolta, ovaj je. I dosad su mi samo sa hrvatskog internetskog medija ukrali moje radove. Na stranim portalima sa slicnim licencama nisam to dozivjela.
Jer se znaju posljedice. A volim vjerovati i da imaju malo moralnih nacela. I mogu se samo tri puta prekriziti sto iste na isti nacin ne publiciram u Hrvatskoj. Ocito bi moje nastojanje da SVOJ rad zastitim ismijali i prdnuli na to. Jer oni znaju bolje.
Post je objavljen 05.08.2008. u 11:12 sati.