Marketing
Potreba za vodom
Ljeto se polagano provlači gradom, a ja samo ležim na balkonu i sunčam se, jer po ovoj sparini ništa drugo niti ne možete raditi. Tek navečer dovoljno zahladi da uspijevam sjesti za kompjuter i napisati nešto, dok mi koža tutnji od vrućine sunčevih zraka koje sam tijekom jutra upio... No, dobro, za vrijeme sunčanja, tutnete li mp3 player u uši i pustite li si dobru glazbu, vrijeme vam brzo prolazi. Kako ja koristim Lughov player, slušam ono što je gore, a trenutačno mi je u glavi Mando Diao, na čijem sam koncertu prošle godine bio.
Baš mi je neki dan govorila prijateljica kako uopće nije znala da je u Masarykovoj ulici prvi zagrebački neboder (naravno, to nama danas tako i ne izgleda, pošto je prilično nizak), pa mi je sinula ideja da bih mogao na ovome blogu pisati malo i o zagrebačkoj arhitekturi, pogotovo onoj dvadesetog stoljeća. To će me natjerati da malo izlazim van i istražujem, te fotografiram, što nisam već dosta dugo. Naravno, svi ste mogli primijetiti stanovito "zatišje" koje je nastalo na ovome blogu, a i ja sam se osjećao malo izmrcvareno, što školskim, što društvenim obavezama. Zapravo, baš sam neki dan listao svoje stare postove, jer sam čuo da ih je jedna osoba gledala, i počeo sam ih ponovno čitati, te sada shvaćam kako bih neke stvari sasvim drugačije napisao, najvjerojatnije krenuo ponovno ispočetka, ali to sam ipak ja, i zato se ne isplati brisati, mijenjati, prepravljati, već samo raditi na novomu i boljemu.
Čitam istu knjigu već nekoliko tjedana. Obično to tako ne činim. Izgubim se prebrzo. Ponekad su dovoljna samo dva dana da više ne znam gdje sam stao s čitanjem, ali sada, začudo, uvijek znam, i što je najbolje, na jednoj se stranici dosta dugo zadržavam. Valjda sam naučio proučavati tekst kroz čitanje, način na koji je roman napisan, vrijednost koju čitatelju iznosi, ne znam. U posljednje vrijeme mi je sve tako novo, i osjećam kao da bih mogao mali milijun stvari ispočetka napraviti, samo što postoji dvostruko više onih na kojima bih trebao početi raditi. A i dobro je imati nekoliko stvari koje radim istovremeno, tako da se mogu, u navali dosade od jedne, posvetiti drugoj, kao kada usred toplog ljeta padne kiša pa bosi skačete po lokvama. (Skačete li?)
I, evo, sada je još jedna noć preda mnom. Noge mi pulsiraju u ritmu zbog naslanjanja stopala na užareni osunčani zid prijepodne. Htio bih da vikendom pada onaj kratkotrajni ljetni pljusak, dok je radni tjedan i ovako topao dobar. Vjerojatno je vama obrnuto, je li? Fowles me gleda sa stola, mislim da ću mu se uskoro morati pridružiti...
Nadam se da vam se sviđa novi izgled bloga, o njemu ću drugi puta pisati.
Veselo!
;-) Boris
________
Fotografije: Marche, Splash 1 i Splash 2, Benoit Paille
Post je objavljen 04.08.2008. u 23:42 sati.