Marketing
Emancipacija je odavna u slijepoj ulici
http://www.flightsim.com - Amy Johnson, pionirka zrakoplovstva, prva žena koja je samostalno preletjela od Engleske do Australije
U posljednje je vrijeme u Hrvatskoj prisutan novi trend - nasilje među ženama. Zadnji se eksces takvoga tipa dogodio u Vinkovcima, i to usred bijeloga dana gdje su dvije maloljetnice demonstrirale navodno muški "sport". Tako se u jednom vinkovačkom parku još jednom potvrdilo kako agresivnost sve više poprima ženske oblike, i to ne samo one gramatičke. O ponašanju današnjih djevojaka i žena, sociologinja Krizmanić kaže:
Možda je uistinu u pitanju trend, a možda je i posljedica na papiru ostvarene emancipacije koja je u praksi ostala samo na ideji. Više nego ikada žena je nezaštićena i prepuštena sama sebi, a time je pomalo i ogrubjela obzirom da drugačije ne bi opstala u sustavu koji joj nikada nije bio pretjerano naklonjen. Nekada pod nadzorom oporog paterfamiliasa koji je, istina, nije cijenio kao jedinku, ali je imao dovoljno odgovornosti da izvrši svoju dužnost i zbrine žensko čeljade u novu obitelj u kojoj bi joj na kraju najvećim kamenom smutnje postajala upravo žena - suprugova majka. Da je ova priča žena je ženi vučica i prije poznata potvrđuju i pisanja Pietra Nutrizia Grisogona koji je tvrdio da više žena u istom kućanstvu dobro funkcionira samo zato što onih nekoliko zajedničkih sati provedu u spavanju.
Neosporno je da je žena (kao i pripadnici nebjelačke rase) tijekom povijesti prošla svoju golgotu. Dovoljno je spomenuti nekoliko primjera iz dalmatinskoga zaleđa i dinarske zone gdje bi se žene svojim muževima obraćale s vi, a oni njima s ti, gdje bi u javnosti morale hodati nekoliko koraka iza muža, a bilo im je i zabranjeno da razgovaraju sa strancem (na ulici, u kući) kao i da s gostima sjednu za isti stol (sjedile bi sa služinčadi). Dozvoljeno bi im bilo tek da posluže gosta uz obavezno sagibanje glave. Treba li ići tako daleko i izravno pa citirati Grisogona i Lovrića u sljedećemu ( Nota bene, govorimo o Hrvatskoj):
Zašto je ženama bio i jest tako gorak ovaj zemaljski kruh? Dijelom zbog svoje tjelesne konstitucije, dijelom zbog sporedne hraniteljske uloge (u počecima formiranja društvenih uloga temeljenih na spolnoj diferencijaciji), a kasnije i stoga jer je pristajala na tuđa, a ne svoja očekivanja. Ne možemo samo reći: muškarci su izrabljivali žene jer su to i u gotovo jednakoj mjeri činile i same žene. I majke su prodavale svoje kćeri, i svekrve su psihički zlostavljale svoje snahe, i gospodarice su se iživljavale nad svojom poslugom.
Danas znamo da je jedan od razloga raspada kućnih zadruga, tih velikih gospodarstava s nekoliko generacija pod istim krovom, bio upravo zbog ženske ćudi. Svađe i sukobi među ženskim dijelom obitelji je bio toliko razarajući da je došlo (uz, dakako. i druge razloge poput promjene ekonomsko-političkog sustava) do cjepkanja takvih gospodarstava. Novostečena sloboda bila je sve samo ne sloboda, iako žena postaje samostalnom i ravnopravnom, ona je i dvostruko opterećena - rad koji se do jučer obavljao zajednički sada je spao na samo jedna leđa, povećala se opasnost od obiteljskog nasilja, kao i napuštanja bračnoga partnera. Svega toga nije bilo u zajednici poput kućne zadruge jer iako se ženu nije cijenilo onoliko koliko bi to odgovaralo pojmu društvene ravnopravnosti, imala osjećaj sigurnosti koji joj danas nedostaje.
Žene danas imaju najmanje od onoga što zaslužuju, no same ne čine gotovo ništa da poprave taj loš položaj. Još uvijek je dobrom dijelu njih udaja bitnija od obrazovanja i zaposlenja, a dio onih zlostavljanih egzistencijalno ovisi o zlostavljaču pa produžuje agoniju. Na žalost, još ima onih koje pristaju biti robinjama vlastitih nagona (ne odriču se biti ni prezrenim osvetnicama), loših trendova (kažnjavajući čak i vlastito tijelo da bi se svidjele nekome tko ih ne cijeni ni s time ni bez toga) i beskrupuloznih izrabljivača (od nasilnih partnera do svodnika za koje pokazuju i previsoki prag tolerancije, a sve u ime apstrakta zvanog ljubavi). Sve to vreba na navodno emancipiranu ženu 21. stoljeća.
Žene drage, kamo kanite stići ako još šakama počnete rješavati ono što je rješivo dogovorom? Nasilje vam ne pristaje, a bogami i nemate snage za bacanje. Držite se uma, barem dok još u poslovici caruje.
Cure su postale nasilne, stalno nazivaju dečke, dolaze im na vrata, vulgarne su i preslobodne. Ne znam je li to posljedica emancipacije ili je to jednostavno opći trend. (Jutarnji list)
Možda je uistinu u pitanju trend, a možda je i posljedica na papiru ostvarene emancipacije koja je u praksi ostala samo na ideji. Više nego ikada žena je nezaštićena i prepuštena sama sebi, a time je pomalo i ogrubjela obzirom da drugačije ne bi opstala u sustavu koji joj nikada nije bio pretjerano naklonjen. Nekada pod nadzorom oporog paterfamiliasa koji je, istina, nije cijenio kao jedinku, ali je imao dovoljno odgovornosti da izvrši svoju dužnost i zbrine žensko čeljade u novu obitelj u kojoj bi joj na kraju najvećim kamenom smutnje postajala upravo žena - suprugova majka. Da je ova priča žena je ženi vučica i prije poznata potvrđuju i pisanja Pietra Nutrizia Grisogona koji je tvrdio da više žena u istom kućanstvu dobro funkcionira samo zato što onih nekoliko zajedničkih sati provedu u spavanju.
Neosporno je da je žena (kao i pripadnici nebjelačke rase) tijekom povijesti prošla svoju golgotu. Dovoljno je spomenuti nekoliko primjera iz dalmatinskoga zaleđa i dinarske zone gdje bi se žene svojim muževima obraćale s vi, a oni njima s ti, gdje bi u javnosti morale hodati nekoliko koraka iza muža, a bilo im je i zabranjeno da razgovaraju sa strancem (na ulici, u kući) kao i da s gostima sjednu za isti stol (sjedile bi sa služinčadi). Dozvoljeno bi im bilo tek da posluže gosta uz obavezno sagibanje glave. Treba li ići tako daleko i izravno pa citirati Grisogona i Lovrića u sljedećemu ( Nota bene, govorimo o Hrvatskoj):
Žena se smatra najnižim stvorenjem u obitelji pa kad netko od njih u razgovoru sa kakvim prijateljem mora spomenuti ženu, majku, sestru, umeće "da prostite" kao da govori o nečem mučnom i prljavom. (Pietro Nutrizio Grisogono, Notizie per servire alla storia naturale della Dalmazia, Trevigi, 1780)
Muškarci na žene gledaju kao na prljave niske i ružne životinje koje se ne smiju ni spomenuti bez prethodnoh ispričavanja, što nije potrebno reći npr. prije spominjan ja kobile. (Ivan Lovrić, Bilješke o Putu po Dalmaciji opata Alberta Fortisa i život Stanislava Sočivice, Venecija, 1776)
Muškarci na žene gledaju kao na prljave niske i ružne životinje koje se ne smiju ni spomenuti bez prethodnoh ispričavanja, što nije potrebno reći npr. prije spominjan ja kobile. (Ivan Lovrić, Bilješke o Putu po Dalmaciji opata Alberta Fortisa i život Stanislava Sočivice, Venecija, 1776)
Zašto je ženama bio i jest tako gorak ovaj zemaljski kruh? Dijelom zbog svoje tjelesne konstitucije, dijelom zbog sporedne hraniteljske uloge (u počecima formiranja društvenih uloga temeljenih na spolnoj diferencijaciji), a kasnije i stoga jer je pristajala na tuđa, a ne svoja očekivanja. Ne možemo samo reći: muškarci su izrabljivali žene jer su to i u gotovo jednakoj mjeri činile i same žene. I majke su prodavale svoje kćeri, i svekrve su psihički zlostavljale svoje snahe, i gospodarice su se iživljavale nad svojom poslugom.
Danas znamo da je jedan od razloga raspada kućnih zadruga, tih velikih gospodarstava s nekoliko generacija pod istim krovom, bio upravo zbog ženske ćudi. Svađe i sukobi među ženskim dijelom obitelji je bio toliko razarajući da je došlo (uz, dakako. i druge razloge poput promjene ekonomsko-političkog sustava) do cjepkanja takvih gospodarstava. Novostečena sloboda bila je sve samo ne sloboda, iako žena postaje samostalnom i ravnopravnom, ona je i dvostruko opterećena - rad koji se do jučer obavljao zajednički sada je spao na samo jedna leđa, povećala se opasnost od obiteljskog nasilja, kao i napuštanja bračnoga partnera. Svega toga nije bilo u zajednici poput kućne zadruge jer iako se ženu nije cijenilo onoliko koliko bi to odgovaralo pojmu društvene ravnopravnosti, imala osjećaj sigurnosti koji joj danas nedostaje.
Žene danas imaju najmanje od onoga što zaslužuju, no same ne čine gotovo ništa da poprave taj loš položaj. Još uvijek je dobrom dijelu njih udaja bitnija od obrazovanja i zaposlenja, a dio onih zlostavljanih egzistencijalno ovisi o zlostavljaču pa produžuje agoniju. Na žalost, još ima onih koje pristaju biti robinjama vlastitih nagona (ne odriču se biti ni prezrenim osvetnicama), loših trendova (kažnjavajući čak i vlastito tijelo da bi se svidjele nekome tko ih ne cijeni ni s time ni bez toga) i beskrupuloznih izrabljivača (od nasilnih partnera do svodnika za koje pokazuju i previsoki prag tolerancije, a sve u ime apstrakta zvanog ljubavi). Sve to vreba na navodno emancipiranu ženu 21. stoljeća.
Žene drage, kamo kanite stići ako još šakama počnete rješavati ono što je rješivo dogovorom? Nasilje vam ne pristaje, a bogami i nemate snage za bacanje. Držite se uma, barem dok još u poslovici caruje.
Post je objavljen 04.08.2008. u 14:32 sati.