Pregled posta

Kulturološke razlike 2 / Indijci

Ugovoreni brakovi
Poznam ovdje 2 para, Indijce kojima su brakovi ugovoreni.
To je nama nešto nepojmljivo, ali tamo je nešto najnormalnije. Pričali smo jednom o tome i malo su mi objasnili. Jedni i drugi su sličan, liberalan, slučaj. Roditelji su im dali vremena do oko 25. godine da nađu nekoga po svom izboru. Kako se to nije dogodilo, dogovorili su im brak s osobom sličnog porjekla. Upoznali su ih i onda su se neko vrijeme viđali, jednako kao što se i mi viđamo kad smo u vezama . Mogli su odbiti brak da su htjeli iako se to ne može u svim obiteljima. Nakon godinu dana su se vjenčali.
Kad promatram ove s kojima sam prijateljica...neke sitnice u odnosu...jednostavno mi djeluju sretni. A ne vidim razloga zašto se ne bi i zaljubili ako su ih roditelji upoznali . Pametni su, simpatični, vole slične stvari, proputovali su svijeta i razumiju se....Ona je odvjetnica, on je konzultant u IT-u i žive dobro.
Nema puno razlike između onoga kad te prijatelji upoznaju sa savršenim i ovoga ako stvarno smiješ odbiti brak. Ali ako ne smiješ odbiti, to je onda strašno.
Drugi par ima sada 8-mjesečnog sina. Nisam prijateljica s njima. To su mi znanci koje ponekad sretnem. Muž je bio prisutan kad se raspravljalo o ugovorenim brakovima. Netko ga je pitao: "Jesi li sretan?". On je odgovorio: "Pola moje sreće čini moja osobna sreća, a pola, sreća moje obitelji koja je ovo željela. Jesam.". To je, u potpunosti, razlika u odgoju i filozofijama u odnosu na nas.

Značenje klimanja glavom u raznim smjerovima
Druga crtica me i dan danas nasmije kad je se sjetim.
Imali smo tjedan dana nekakvih prezentacija i sastanaka vezano uz projekt na kojem sam sada i skupili se u Xiamenu . Jako bitno mi je bilo da Indijac, S. koji je u tom trenutku bio relativno novi na projektu, pohvata naše ideje. Kadgod bih nešto objasnila, on nije imao pitanja, ali bi na kraju klimao glavom desno - lijevo, ono kao kad mi nismo baš sigurni....naše klimanje za tako - tako... Nakon prvog dana, kolega Englez koji nije bio tamo me pitao na telefon kakav mi se čini S. Ja sam sva razočarana rekla da mi se čini da ništa ne razumije u potpunosti, da se boji pitati dodatna objašnjenja i da mu se ništa što sam pokazivala ne sviđa, ali vidjet ću sljedećih dana. ¸
Drugi dan pitam još češće nego prije je li sve jasno i ima li pitanja, ali od njega nikako da izvučem nešto iako je i dalje nastavio pokazivati s glavom tako - tako.
Došao je i treći dan i ja sam već bila očajna. Nikada mi se nije dogodilo da netko baš ništa ne razumije i da je toliko negativno nastrojen, a on nakon 5. dana jednostavno MORA sve kužiti....
Odlučila sam ga direktno pitati što mu se čini loše. Na kraju jedne prezentacije kad mi je opet tako - tako kimnuo, rekla sam pred svima uz osmijeh od uha do uha: "S., dovodiš me u očaj. Vidim sve ove dane da nisi uvjeren da je ovo što vam pokazujem dobro i očito ti se nešto ne sviđa, ali nikako da mi kažeš što. Želiš li, možda, da raspravimo dodatno o nekim dijelovima? Možda mi ne vidimo nešto što je bitno." Kaže on: "Ne, sve je u redu. Mislim da je dobro." U tom trenutku bih se bila najradije rasplakala. Nikada mi do sada nije bilo tako teško prodrijeti do nekoga. Što sada? Možda je čovjeku neugodno pričati ispred puno ljudi iako si to na poziciji na kojoj je ne bi smio dozvoliti...Već sam imala u glavi varijantu B kako ću hitno organizirati sastanak s njim na samo, no prekinuo mi je misao glasni smijeh jedne Australke: "Znam zašto tako misliš! I meni se dogodila ista stvar kad sam prvi put držala tečaj u Indiji. Bila sam uvjerena da me ništa ne razumiju. To tako - tako klimanje je njima YES!". Tad sam umrla od smijeha: "Znači, ti si sve ove dane zadovoljan s ovim što vidiš, jasno ti je i nemaš dodatnih komentara na ovo što ostali kažu?". Kaže S. uz tako - tako klimanje glavom: "Da, sve je u redu." .
"S., sad mi, molim te, pokaži kako klimneš kada kažeš ne ". To je jednako kao kod nas - -

Post je objavljen 04.08.2008. u 13:48 sati.