Pregled posta

Kulturološke razlike 3 / Pretežno o Ircima

A red je da napišem nešto i o mojim domaćinima . Mislila sam u naslov staviti Pretežno o Ircima - 1, a onda sam se sjetila da sam ih već imala za temu. I iako je prošlo skoro godinu dana od tog posta, još uvijek nisam sigurna, imaju li previše povjerenja i misle da su ljudi, općenito, pošteni ili je u pitanju nešto drugo. Kakogod bilo, u tome jesu drugačiji od nas.
Veseli i otvoreni?
Kad sam selila, bila sam uvjerena da smo strašno slični Ircima. Sada uviđam razlike. Oni glase kao otvoreni i veseli ljudi. Veseli i za zabavu jesu bez daljnjega i to više nego što smo mi. Otvoreni jesu isto tako...do neke mjere. Ne vjerujem da se ovdje mogu naći postovi kao kod nas u kojima će se žene žaliti kako navečer vani muški teško prilaze i tako to.... Ovdje se razgovor započne vrlo jednostavno. U tome jako pomognu puno veće količine pive nego što se kod nas piju, ali, i van pubova i zabave, ljudi u Irskoj vam se vrlo jednostavno obrate i počnu pričati. No, rekla bih da su iznimno otvoreni na ovom površnom nivou razgovora..... neki drugi, dublji nivoi su puno uvijeniji. Znam vjerojatno životne priče svih taxista koji su me vozili na/s aerodroma (onda imaju dovoljno vremena ), ali čuti od nekoga onako otvoreno mišljenje o nekoj osjetljivijoj temi bez puno ispričavanja i pokušavanja ublažavanja, čini mi se jako teško.
Prepristojni Irci i Englezi
Iskreno se nadam da nijedan Irac neće pročitati sljedeću rečenicu jer mi Green Card neće više nikada biti produžen, a o mogućem državljanstvu da i ne govorim. Zato ću reći jako tiho: U nekim stvarima su mi vrlo slični Englezima, ali samo u nekima što nije čudno s obzirom na blizinu i osamstogodišnju okupaciju.
Evo dijela jednog razgovora kojeg sam vodila s Englezom i Irkinjom na temu korištenja riječi kao što je molim. Rekla sam da mislim da su i jedni i drugi too polite. On me začuđeno pitao: "Kako netko može biti prepristojan?". Može. Ne morate 33 puta u rečenici ponoviti please. Jednom je dosta, a nekada i previše . Irkinja se odmah grohotom nasmijala i rekla da sam 100% u pravu, a Englez je kratko i staloženo razmislio i isto se složio da nekada stvarno pretjeruju.
Mi puno manje govorimo molim nego Irci, a pri tome nismo nepristojni. Postoji način lijepog pitanja i bez molim. Što fali lijepom: "Bi li mi mogao dodati....?". Ništa.
I kada se govori naredbodavno, oni će pitati: "Bi li, molim te, mogao napraviti to i to?"... Sjećam se jednog objašnjanja kako se naredba piše u obliku lijepog "pitanja" ; rečenica "Bi li, molim te, mogao napraviti to i to" neće imati na kraju upitnik, nego točku. Je li to zaista pravilo, ne znam, ali to je ono što sam čula .
Bez obzira na mišljenje da možemo biti pristojni i bez puno moljakanja, odlučila sam se prilagoditi da oni mene ne bi smatrali nepristojnom i počela sam svako toliko ubacivati u rečenicu, please, excuse me i sorry . Nije to ništa loše, naprotiv, ali je drugačije i treba se naviknuti. Da shvatite koliko se to ukorijeni, ispričat ću vam jednu crticu. Ušla sam u autobus puna vrećica iz shoppinga tijekom rasprodaja. Osjetila sam da sam udarila u neku stolicu sa strane. Kako sam je već bila prošla, znala sam da nitko tamo ne sjedi, ali sam se svejedno čula kako izgovaram "I am sorry." .
Nepristojna Irkinja
Međutim, kolikogod Irci bili u govoru polite, to ne mora značiti da će se u istom tom trenutku dok govore prepristojno, jednako tako i ponašati. Ovdje mi se dogodilo, nešto što u Hrvatskoj ne mogu zamisliti. Sjedila sam u kafiću i čekala prijateljicu. Bilo je sunčano i svi stolovi su bili puni. Prišla mi je gospođa od svojih 50-ak godina i superpristojno pitala: "Oprostite, je li slobodno ovdje?". Ja sam odgovorila: "Nije, čekam prijateljicu.". Gospođa je mirno sjela i krenula čitati novine. : "Rekla sam da nije slobodno.". Znate što mi je odgovorila? "Čula sam, ali sada je nema pa ću sjesti." . Govorila je tečnim irskim koji se ne može zamijeniti za nijedan drugi naglasak.... Na stolu do je bila još jedna slobodna stolica pa se nisam zamarala....Što ću se natezati....radije uživam u suncu.
Ono što hoću reći je da prema našim mjerilima ta pristojnost, u ovakvim situacijama, u stvari, prikriva što osoba misli. Ona pita iz pristojnosti, ali ju odgovor ne interesira. Pita jer je pristojno pitati, a njezino ponašanje je gore nego da je došla niotkuda i samo sjela.
Kod nas je puno lakše prozrijeti sugovornika. A možda ljudi u raznim narodim imaju neke skrivene mote po kojima razumiju jedni druge bolje....ono kao što psima i mačkama mahanje repom ima suprotno značenje?
Ljubazni
No, jedna stvar im se mora priznati, vrlo su ljubazni i ako pitate nekoga na ulici nešto, teško mi je zamisliti da vam neće pomoći. Imam priča od toga da je jedna žena pratila moju sistericu dio puta da joj pokaže gdje je to što je tražila, meni je jedna druga ponudila da zovem s njezinog telefona kuću koju sam tražila za najam.....

Jedan mali prijevod
Nemojte krivo prevesti pozdrav: "Hi, love!" (Irci to izgovaraju "lov", s kratkim o pa se ne čudim ako mnogi nestanovnici Otoka to ne shvate ). Nitko vam s tim ne izjavljuje ljubav... to je onako, njima sasvim normalan pozdrav . Inače, vole oni ljubovanja. A tko ne voli?

Post je objavljen 06.08.2008. u 00:14 sati.