Ova je pjesma nastala uz čitanje knjige Otkrivenja, dok
je iz nejasnog obrisa Harmagedona izranjalo Međugorje.
Radost i mir svima, a pogotovu onima koje internetski
putovi dovedu na ovaj blog!
Jaganjac glasom sličnom šumu voda
uzima knjigu i pečate lomi,
ljulja se svemir kao truplo broda,
padaju zviježđa, tale se atomi.
Od zvuka trublja propinje se more,
mute se vrela, potoci i rijeke,
nestaje obzor, rastaču se gore,
stapa se tutanj gromova i jeke.
Hoće li blijesak Velikoga dana,
kad zadnje tajne otvore se vrata,
otkriti svijetu mudrost Božjeg plana
što sja i raste u zemlji Hrvata?!
Anđeli nose sedam čaša gnjeva,
da zatru djela tame i demona,
dok nebo pjesmu pobjedničku pjeva,
bude se zvuci cimbala i zvona.
S Gospina brda svjetlost u boj kreće,
ovila milost križevačke staze,
molitve svetih, mučeničke svijeće,
s Marijom majkom zmaju glavu gaze.