Nakon onako ufuranog posta o betmenu i jokeru.... opet jedan u mom stilu....
da... zasto je uvijek najtezue ljudima koje najvise volimo i koji stvarno nikome nisu napravili nista lose???? zasto kad dobri ljudi pomisle da im krenulo onda se dogodi nesto da shvate da im zapravo NIJE KRENULO... sva sreca da meni nikad ne krene pa se namam u cemu razocarat.... neki ce rec da je sudbina to sta se lose stvari dogašaju dobrim ljudima... ali ja jednostavno NE ZELIM POVJEROVATI da postoji nesto sta odreduje zivot... ono sta neki ljudi zovu sudbinom... ja imam pravo na svoje misljenje kao i svi drugi... i NITKO NA OVOME SVIJETU ME NECE UVJERITI da mi je zivot odreden i da ja tu nista ne mogu...jer mogu.... dada... i ja mislim da mogu pomoci onim ljudima kojima se dogodi nesto lose a onda ja sve sama pokvarim ali nema veze onda si bar mogu reci
... majo, pokusala si...a jedino nemam nikakvu ideju kad trebam sebi naravno pomoci da mi konacno krenem... onda ni ne pokusam pomoci nego samo sve pokvarim... propali slucaj... uglavnom... nije da sam u bedu ali neki ljudi jesu.... a kako je netko vise ili manje pametan jednom reko.... SVE STO JE LIJEPO KRATKO TRAJE... i neki se ljudi uvjere u to... vise puta...repetitio est mater studiorum ili tako nekako.... a ja?? a ja se uvjerim vise puta da postoje ljudi koji moraju biti sretni i oni koji moraju pomoci njima da budu sretni... a ja definitivno nisam u ovoj prvoj skupini.... ali jednostavno volim sve ovo sta jesam i ne zalin bas za nicim... i uzivam ovo ljeto kao nikad....btw danas sam na moru vidila jednog kraaaaaasnog decka.... koji definitivno nije iz hr ali iam pre pre pre prelijepe plave okice i slatku kosicu i awwwwwwww moram prestat... jer i onako ga nikad necem vidit ni upoznat ni nista... a jbg.... to sam ja.... nikako da mi krene... ali opet isto TAKE IT OR LEAVE IT...
Post je objavljen 03.08.2008. u 22:19 sati.