Marketing
Why I can't go to him??? :( :( :(
Ne mogu shvatiti...Zašto jedino ja ne mogu do svog dečka,a svi ostali mogu...
I nije ih briga ni da su na kraju svijeta,nego idu k voljenoj osobi bez obzira na sve!!!Uf kako sam ljuta i tužna!
Ne želim ga izgubiti zbog udaljenosti!I baš me briga što će mi moja baka reći,i briga me hoće li mi uzeti komp i ne znam što napraviti,ja samo želim ići k njemu!!!Nitko ne shvaća!!!Zašto ne shvaćaju da on ne može doći,jednostavno ne može!A i što bi on tu kad bi došao?Ne bih ga mogla uvesti u kuću jer bi moja ljupka baka poludjela jer misli da do 20. godine ne smijem imati dečka!Uf!Jednostavno ne shvaćam u čemu je problem!Moglu jednostavno sjesti na vlak i otići na par sati i vratiti se isti dan i nikome ništa!A nitko ne bi ni skužio da me nema!Ionako ih nije briga!
Jedino što sada želim je otići do njega...Samo to želim...Zašto to nitko ne shvaća i nepodupire me u tome da budem sretna?Pa ja nikada nisam sretna,samo držim taj glupi lažni osmjeh na licu kako bi se pravila da je sve ok.E pa nije sve ok...
Koliko se god to glupo činilo,ja ne želim izgubiti Darkmana!Znam da imamo tek 15 godina ali baš me brigaaa!Ja njega volim i on voli mene...Znam da me voli...I znam da tu ima nešto više i nije to trenutna privlačnost!Zar trenutna privlačnost traje 4 mjeseca zaboga???!!!
Dosta mi je....
Da bar shvate koliko bi tih par sati s njim meni značilo...Nikada nisam ništa tražila,sve su mi uzimali,a sad kad želim nešto tako lijepo i nematerijalno imaju problema s time...Ne shvaćam to...Zašto se samo meni to događa...
Svi me uvjeravaju da ćemo se vidjeti,ali kako kad nemam ničiju potporu u tome?
Želim ga vidjeti...A znam da i on mene želi vidjeti...Rekao je toliko stvari o kojima nisam ni sanjala i nitko mi to nije rekao...Želim mu ispuniti tu jednu želju...I to ne zato što i ja to želim,nego zato što je to pravedno.
Želim da me napokon ima u zagrljaju...
Ne znam što da kažem ni kome da to kažem...Ali jedno znam...Ne želim ga izgubiti!I to neću dopustiti makar pobjegla tamo...Iako bi me se mama odrekla preko medija,a baka istjerala van,ali nema veze...Već sanjam odlazak k njemu i zaista nema ljepšeg sna od toga...
Ovo za mene i njega nije obična djetinjarija....
Volim ga...Zaista ga volim...
Heh...Ali to nije dovoljno da bi mogla otići k njemu...
Koja ironija...Pegla me kao Boschova pegla na paru...
Znam da je ovo čudan post i nikada nisam pisala ovako,ali morala sam se negdje ispucati jer ću poludjeti...
Možda ga obrišem...Tko zna...Ionako ga nitko neće pročitati...
Post je objavljen 03.08.2008. u 18:59 sati.