Ljubavi, evo opet ti pišen iako znan da moje riči neće doć do tebe… Ono neki dan kad smo bili na plaži, bija je i moj drugi bivši… Ali, jube svatila san da te ne bi minjala za nikog i za ništa. Ja bi bila najsritnija osoba na svitu kad bi ti mene volija upola nego šta ja tebe volin. Nema dana da te se ne sitin, nema noći u kojoj mi ne dolaziš u san… Ja zbog tebe živin iako mi je teško živit bez tebe. Bojin se poraza užasno i zato ti ništa ne govorin… Ali ti nemoš ni zamislit koliku ljubav ja osićan prema tebi. Ti si meni u svakoj pismi, kad god te neko spomene, ja zadrhtin jer samo izgovaranje tvog imena u meni budi davna sićanja i nikad prežaljene uspomene. Molin te, prosti mi sve grije. Toliko san pisama posvetila tebi, pisala ih u žaru litnje noći dok ostali svit spava ili okolo škavana ja se dižen, iđen na ponistru i gledan u daljinu ne bi li te ugledala. Ali tebe nema… Otić ćeš uskoro a ja ti neću reć sve šta triban i šta ti dugujen. Molin te, oprosti mi, nisan znala kakvu osobu iman kraj sebe. Bila san slipa porid zdravih očiju i zato te sad jedino molin da me svatiš i oprostiš… Volin te…
Post je objavljen 03.08.2008. u 10:51 sati.