Marketing
Malo poezije...
Ne, ne žalim ništa...
Ništa, baš ništa,
ne ne žalim ništa
Ni zlo što mi činiše,
ni dobro čisto,
sve mi je isto...
Ništa, baš ništa,
ne žalim ništa,
sve to se platilo, zaboravilo, pomelo,
I ni u čem me nije omelo...
Sa svim tim,
vatru sam potpalila,
ružnim i lijepim,
ni za čim žalila...
Pometene ljubavi moje,
i sve njihove kule,
pometene zauvijek stoje,
a ja - krećem od nule...
Ništa, baš ništa,
ne ne žalim ništa
Ni zlo što mi činiše,
ni dobro čisto,
sve mi je isto...
Ništa, baš ništa,
ne žalim ništa,
jer moj život,
pun svake sreće,
danas
od početka sa Tobom kreće...
(NON, JE NE REGRETTE RIEN (E. PIAF)
prijevod s francuskog - Drina Cavar, 21.03.2007)
Katarza
Tektonske promjene
u mojoj dusi...
Novi svijet se stvara,
a stari rusi!
I usred
odrona i svadja,
neko novo sunce
se radja!
Stari kontinenti se
pomicu i dijele,
a novi vrhunci
u daljini bijele!
Vise nista
nije kao prije,
ali novo sunce,
kao da snaznije grije!
Pojavljuju se novi
oblici zivota...
I nova priroda
puna je nevidjenih divota!
Nove vrste
zivotinja i cvijeca...
Nakon razocaranja i sloma,
pomalja se nova sreca!
Na dotrajalom temelju,
nije se mogao graditi novi svijet!
I od starog i spresanog,
puno je ljepsi novi – prirodni cvijet!
Novom pupoljku,
priblizava se leptir bljestavijih krila...
I nova stvarnost puno je ljepsta,
no sto je stara bila!
Sve je nekako
isprano i cisto!
I vise nista
- nije isto!
Kao da gledam
nekim novim ocima...
I tamo gdje je nestalo staro,
nesto novo i puno ljepse pocima!
Zagrli me,
i pruzi mi ruku!
Bas kao novo janje,
nekadasnjem vuku!
Nazdravi mi!
I pozeli srecu!
Jer je se osvrtati,
nikad vise necu!
Sretna sto smo
sve ovo zajedno prosli,
i skoro na domak
samog cilja dosli!
Drina Cavar
25.2.2008.
Minulost
Prestalo je!
Kao smiraj,
nakon oluje...
U zgusnutoj tisini,
bolje se cuje!
Na ispranom obzoru,
vidi se jasnije!
I sve izgleda
- nekako krasnije!
Tek koja kaplja,
jos s jarbola sleti...
I na minulu opasnost,
blago nas sjeti...
I sve nekako
sumi i mljacka,
dok se po mokroj
palubi gacka!
Nekako zastajkujuci,
i polako...
Kao da se s prozivljenim
oprostiti nije lako!
No, onda se nekako
uzdahne i prene...
Jer tesko je shvatiti,
sve te mijene...
Nehajan osmijeh,
i odmah rukom...
Pa u novu potragu,
za sigurnom lukom...
Uvijek na
otvorenom moru,
izlozen udarima vjetra,
i naletima bure...
Bacajuci i sidra i mreze,
kada se sve ucini teze!
I vadeci ih iz dubine,
kada sva opasnost mine...
Jer more nas
i hrani i prijeti...
Dok isti galeb
i zaranja, i klikce,
i visoko leti!
Drina Cavar
26.2.2008.
Vrata vatrenih Srca
Prvi put sisao je s Neba,
kroz vrata Marijina Srca,
od tada trajno
probadana macem,
ispunjena miloscu,
i radoscu, i placem;
da postane Emanuel,
s nama Bog!
I to ne samo
za ono vrijeme,
za onu zemlju,
vec i za sve nas,
danas i ovdje...
Svojom Ljubavlju
probio je vrata groba,
i vrata smrti...
Ostavsi doista
trajno s nama,
s nama Bog,
u njeznom otajstvu
Euharistije...
Svakodnevno probijajuci
vrata Svetohranista,
i vrata nasih srdaca...
Kako bi se stopio s nama,
suoblicujuci nas sebi,
i kako nitko od nas,
izgubio se ne bi!
I s galilejskih pasnjaka,
stigao ravno
do vrata moje sobe...
Kucajuci na njih,
zovuci me imenom,
njezno me budeci,
dodirujuci lice,
dodirujuci srce...
Zeleci me poput janjeta
ponijeti oko vrata svoga,
svojom Ljubavlju
i pastirskim stapom,
stiteci me od svega Zloga...
Noseci me na svojim ramenima,
i u svome Bozanskom Srcu,
nudeci mi sigurnost, pasu,
utociste i Ljubav,
uvijek sirom otvorenih vrata,
dajuci mi slobodu
da izidjem i udjem...
I pustajuci me
da sama biram,
zelim li trajno
uranjati sve dublje,
u Njegove Ljubavi
zarke, ali i bolne
plamene zublje!
29.7.2008.
(tijekom duhovnih vjezbi)
Post je objavljen 03.08.2008. u 01:13 sati.