Danas sam prvi put u Dublinu vidjela žene u burkama.
U stvari, jedna je bila žena, a druga dijete. Pitate se kako im znam dob kad su potpuno prekrivene. Sjedile su u autobusu preko puta mene, a o dobi sam zaključila prema rukama i ponašanju. Žena je bila s petero djece; 2 sina i 3 kćeri. Dečki su bili obučeni u hlače i majice kratkih rukava. Najstarija curica je nosila burku, druga je imala po mojoj procjeni možda nekih 7 - 8 godina i imala je samo veo, ali joj se cijelo lice vidjelo, a treća od nekih godinu i pol - 2 je bila obučena kao sva naša djeca - traperice, sandalice.... Kad sam u pretežno muslimanskoj zemlji i onda mi se burka čini upečatljiva, ali ne ovoliko koliko u Dublinu. Određeni, mali broj žena nose veo, ali ovo je, zaista, prva burka koju sam vidjela.
Što bih ja da se preselim u zemlju gdje sve žene ili nose burke ili barem veo? Pa ja bih se, vjerojatno, jednako oblačila samo da mi o tome ovisi hoće li mi glava ostati na ramenima. U protivnom bih se oblačila kao i doma.....
Kad vidim tako obučenu ženu, prva reakcija mi je osjećaj sažaljenja. A možda ona sažalijeva mene što radim, a ne peglam tuđe kartice ? Šalu na stranu. Nizozemska je svojevremeno htjela zabraniti nošenje burki pa su neke žene prosvjedovale. Jesu li one toliko navikle na to od djetinjstva pa se ne bi osjećale dobro drugačije ili je u pitanju nešto drugo? Što bi ova žena izabrala da može birati kako da se oblači? Ne mogu zamisliti da bi izabrala burku, ali to je viđeno iz perspektive nekoga tko je odrastao u Hrvatskoj... No, kad odrasteš u svijetu gdje je to normalno, stav je sigurno puno drugačiji. Hm...stav...to je nečije razmišljanje i ponašanje, a smije li žena koja se mora sakriti dok hoda po svijetu imati svoj stav? Iz moje perspektive gledano, nošenje burke je pokazatelj neslobode, a iz njezine....tko zna što.... No, da je imala izbora u djetinjstvu, vjerojatno bismo sada bile puno bliže po razmišljanju.