Svaku tvoju rijec ja volim
mada nista ne razumijem
i nikad vise necu moci tako
kao sto sada umijem
Orkestar u plavom svira
ja te gledam, a oko nas more
nemoj vise pricati i pusti
neka oci govore
Usprkos ljetu, i svoj sreći koju ono donosi, ja nemam nikakav osjećam da je ljeto.. Nemam nikakav osjećaj da sam samo prije nekoliko dana napunila 14 godina, da imam dečka i najbolje društvo na svijetu. Osjećam se kao nekakv stranac koji to gleda s televizije, i čudi se kako se netko može tako dobro zabavljati. Kao da je to sve nestvarno. 14.rođendan je prošao uobičajnije nego ikada. Napravila sam nešto što radim svaki dan. Našla se s frendicom ujutro, provela jutro na kavi i ostatak dana iščekivala goste u vikendici. Društvo se polako razilazi, svi odlaze na more. I ja u ponedjeljak. Nekako sve uzimam zdravo za gotovo. Na sve gledams istim mislima: i to će proći...I zato, umjesto da se trudim zabaviti što više, ja samo stojim i zbunjeno gledam u sve što se događa. I sometime go with the flow. And that's good.
Oke, ovaj post će ostat nedovršen. PaP.
Post je objavljen 02.08.2008. u 15:04 sati.