Duž ulice koju sam svakoga dana
gazio kao dijete
spustili su se papirnati snjegovi
koji su potjerali na jug
mnoge ptice.
Moje prijatelje, na primjer.
Duž ulice u kojoj sam začet,
pokraj sobice iz koje sam
sanjivo gledao u svemir,
pokraj oraha koji me je ljubio
svojom očinskom hladovinom
i koji je, naravno, davno posjećen.
Spustili su se papirnati snjegovi,
filmski snjegovi, snjegovi koji to i nisu,
jer eto, i ta je ulica sada
tek dio mojih prisjećanja
bez kojih ne mogu
šetati onim ulicama
kroz koje svi prolaze
kao stranci, onako šutke,
pogleda pognutih u vlastitu cipelu.
Post je objavljen 02.08.2008. u 13:49 sati.