Što su to zapravo poduzetničke zone i komu one služe? Toliko smo se toga naslušali oko poduzetničkih zona na bezbroj mjesta u Hrvatskoj pa tako i o Logorištu tamo negdje oko Karlovca, Duge Rese, gdje li, pa neki dan čuh od načelnice Općine Plaški da je perspektiva plaškog gospodarstva u poduzetničkoj zoni na području nekadašnje tvornice celuloze Simo Dimić, a ponosno na web stranicama Ogulina stoji podatak da se oko poduzetničke zone u Otoku Oštarijskom (Grad Ogulin) uspješno borimo već punih deset godina i da na tom području; „u Zoni već svoje djelatnosti obavljaju sljedeće tvrtke: Semmelrock, OG Grafika d.o.o. i HAC d.o.o.“ !!!. Pa kada na web stranici stoji ono: „U Zoni već svoje djelatnosti obavljaju...“ zvuči dosta groteskno u pravom smislu toga značenja (nisam našao bolju riječ). Za punih deset godina već tri tvrtke. Pa - ne mo'š vjerovat. Inače ni jedna od tih spomenutih zona ne funkcionira zbog toga što općina, grad ili županija nisu napravile svoj dio posla – infrastrukturu. Zato ih sve češće i zovu – zone sumraka.
Nakon neuspješnih misija dvoje prethodnih direktora te zlatne koke ogulinskog gospodarstva, došao je mladi, perspektivan kadar. Ništa više nije kao prije. Pršte na sve medijske strane i podloge kako je konačno krenulo oštrije, u šestoj brzini. Rezultat svega je ogromno zanimanje raznih tvrtki koje će proizvoditi i obrađivati gumu, drvo, brvnare razne, bravariju i sve bi trebale uskočiti na područje koje je idealno povezano s autocestom, željeznicom, budućim odlagalištem smeća, geografskim položajem u centru Lijepe naše. Za poduzetničku zonu postoji i urbanistički plan uređenja na nekih 98 hektara kojim je utrt put idealnom funkcioniranju po pitanju infrastrukture; razgranata interna cestovna mreža, novi željeznički kolosijek u sam centar, vodovod s odgovarajućim pritiskom, kanalizacija s pročistačem, elektronapajanje s javnom rasvjetom, plinska instalacija, - sve osim zračne luke za manje zrakoplove i helidroma za veće zrakomlate.
Kada za koji mjesec ova infrastruktura bude u funkciji nema razloga da se oduzme optimizam novom direktoru, ali i budućim radnicima, uglavnom Ogulincima, koji će svoje nimalo skromne prohtjeve za plaćom od kojih dvije-tri tisuće eura ubirati u novim tvornicama koje će nicati za tri mjeseca kao trgovački lanci Konzuma, Lidla, Bille, Plodina i domaće Zvijezde.
Zato se direktor javlja svaki čas na Radio Ogulinu da razbuca ljetnu shemu kupanja na Sabljacima i pripremi stanovništvo Ogulina na svojevrsnu radnu erekciju i kupovni orgazam zasnovan na europskim plaćama u novim prilikama.
Izvjestan problem stvara vakuum u projektantskom smislu jer tolika potražnja za projektnom dokumentacijom iziskuje i povećani kapacitet ovlaštenih projektanata. Radi sigurnosti u kvaliteti i brzini izrade projektne dokumentacije vodstvo poduzetničke zone odabralo je tzv. dvorskog projektanta koji bi preuzeo gotovo svu brigu o toj djelatnosti i izrežirao kvalitetu, brzinu i optimalne cijene tih proizvoda.
Zato se na Radio Ogulinu vrtio audio spot o mladom vrhunskom arhitektu koji će i sam kupiti zemljište i izgraditi poslovni centar s arhateljeom u potkrovlju centra i zapošljavati svu ogulinsku kremu tehničke naobrazbe. Odabirom dvorskog projektanta izbjegava se procedura natječaja i sve to brže funkcionira bez bojazni o pojavi korupcije.
A zbog brzine izrade raznih dovola za građenje ne bi bilo zgorega da se direktor dosjeti osnovati posebnu režijsku grupu pri tijelu graditeljstva koja bi prema kapitalističkim regulama bila plaćena po stranici takvoga dokumenta kako, uostalom, bivaju plaćeni i projektanti po kilaži projekta. Naravno – sve prema novom Zakonu o prostornom uređenju i gradnji te urbanističkom planu zone sumraka.
Post je objavljen 03.08.2008. u 07:00 sati.