Boriti se ili pak nastaviti igru?Njegovu igru meni sasvim nejasnu,mislim da je sasvim svejedno.Ne dobivam ništa.Niti ću ikada dobiti.To mjesto na vrhu još uvijek drži ona.Ne zaslužuje ga.Ona,ni bilo koja druga.Ne takve muškarce kao što je on.Tako osjećajan, nježan,a opet takav nemilosrdni gad koji nikada ne igra po pravilima.Kod njega ona ne postoje.
Tj.lažem,postoje ali samo njegova..kojima mjesecima uzaludno pokušavam pobjeći.Bježim,zar bi trebalaDa.Naravno da bi.Skupo košta mjesecima stajati na jednom mjestu,a ne pomaknuti se.Gledati,a ne vidjeti ga.Čekati,a znati da neće doći.Misliti na njega dok on svu svoju pažnju usmjerava k njoj.
I priznajem zavidim joj.Na tome što ga ima,a ja ne.Sada više nije važno što je nekada bilo,što je bilo između nas...kad bih barem mogla vratiti vrijeme.
Iako sam sigurna da bih postupila isto..otjerala ga od sebe,ne znajući da samim time radim još gore sebi..više ništa nije važno.
Samo želim krenuti dalje.Željela bih sve izbrisati,ali ne mogu.
Nemogu protiv ludog osjećaja u sebi,kojeg ne mogu razumjeti osobe koje to nisu doživjele...htjela bih da je sve ovo san iz kojeg ću se ubrzo probuditi.Ali bojim se da nije.
U ovome trenutku potrebna mi je sva snaga ovog svijeta da se oduprem i ne pokleknem ponovno.
Samo se nadam da ću uspjeti.
Post je objavljen 01.08.2008. u 16:21 sati.