Koliko mi nedostajes...
Dosla sam doma i neznam, opet me ulovila tuga jace nego inace... Jos dok sam se vozila... Sjedim na motoru, vozim se, i samo odjednom suze na oci, i ona tezina u zelucu, bol u srcu, morala sam stati i zapaliti cigaru, malo setati, smiriti se prije nego nastavim voznju jer sam pukla...
I pitam se-zasto ti? Zasto tvoja obitelj mora patiti, kako mi je zao zbog toga... Neznam ti brata i mamu osim po tvojim pricama,ali tvoje price su i vise nego dovoljne da mi ih je zao, i da ih zavolim, da mi prirastu srcu...
Zao mi je i tvoje Silvije, i svih ljudi koji te vole...
A nema natrag... Kako je to bolno... Postoje samo dani pred nama, nema povratka na staro...
Zasto dobrice umiru...?
Post je objavljen 01.08.2008. u 16:01 sati.